Zastava Srbije

zastava srbije

Zastava Srbije je trobojka. Sastoji se od tri jednaka vodoravna polja crvene (na vrhu), plave (u sredini) i bijele boje (na dnu).

Zastava Srbije
KorištenjeNacionalna zastava
Proporcije2:3
Usvojena2010.
Narodna zastava Srbije

Narodna zastava Srbije nema grb, dok se na državnoj zastavi nalazi grb Srbije. Grb se je pomjeren od centra ka jarbolu za jednu sedminu ukupne dužine zastave.

Omjer širine i dužine zastave je 2:3.

Osvrt na historijsku upotrebu zastave uredi

 
Jedna od nekoliko mogućih rekonstrukcija stega (zastave) kralja Vladislava.

Najstariji sačuvani podaci o bojama prve srpske zastave odnose se na zastavu kralja Vladislava I (1232 – 1243) sina Stefana Prvovjenčanog, unuka Nemanjinog. Prema jednom dubrovačkom dokumentu iz 1281. godine – koji sadrži opis dragocjenosti i predmeta, koji su u trezoru u Dubrovniku ostavili na čuvanje sin kralja Vladislava župan Desa i udovica, kraljica Beloslava, zastava je bila "vexillum unum de zendato rubeo et blavo" - zastava od platna crvenog i plavog (zendato je čenda, vrsta laganog, svilastog platna). Sve do pojave prvih nacionalnih revolucija u Evropi, zastave i grbovi bili su privilegija uglavnom vladarskih i velikaških, odnosno plemićkih porodica, viteških redova i sl. Historijski gledano zastava, potiče kao vojno obilježje koje je služilo za raspoznavanje na bojnom polju. Upotreba zastave na jarbolu koja asocira na određenu zemlju porijekla prvi put se javlja početkom 17. vijeka kao pomorska zastava u Doba jedrenjaka i velikih otkrića.

 
Knez Milan ukrcava se na parobrod 1876.
 
Zastave Balkanskog poluostrva 1896. godine.

Zastava Srbije odobrena je sultanovim fermanom 1836. godine, koji je na neki način i danas na snazi. Nije isključeno da su i srpski zahtjevi djelimično uticali na usvajanje osmanlijske zastave, jer je Srbija bila dio tog carstva. Tokom nacionalnog buđenja, romantizma i revolucionarnih previranja u Austrijskom Carstvu održan je Panslavenski kongres u Pragu 1848. godine. Na ovom kongresu usvojena je zastava s panslavenskim bojama. Iste godine usvojena je zastava Mađarske tokom revolucije 1848. Osim toga, na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima vijorila se srpska trobojka, koja je uticala na nastanak i drugih trobojki tokom revolucionarnih dešavanja.

 
Narodna zastava vijori se na jarbolu nad glavnim ulazom u Narodnu skupštinu u Beogradu 1906. godine.

Nakon uvođenja Bachovog apsolutizma zabranjene su sve nacionalne i trobojne zastave u Habsburškoj Monarhiji, dok je u upotrebi bila dozvoljena samo dvobojna crno-žuta zastava imperijalne porodice Habsburg, koja je ujedno bila i državna. Ova zastava bila je u upotrebi sve do Austro-Ugarske nagodbe nakon koje je usvojena nova zastava novouspostavljenog Austro-Ugarskog carstva.

Ustaničke zastave uredi

Početkom 19. vijeka tokom Srpskog ustaničkog rata za oslobođenje od Osmanlijskog Carstva nije korištena jedna unificirana standardna zastava koja bi bila generičko nacionalno obelježje, već su korištene veoma raznovrsne starješinske ili vojvodske zastave koje su bile bazirane više na srednjovekovnom naslijeđu. U prve bojeve išlo se sa crkvenim barjacima koji se i spominju u narodnim pjesmama kao "krstaš barjak". Glavno obilježje ovih zastava je znak krsta. Religiozni simboli bili su zastupljeni kod obje zaraćene strane. Kako je rat odmicao u korist ustanika tako su narodne starješine poručivale vojvodske zastave koje su bile unikatne, umjetnički vrijedne i likovno izražajne. Ova raznolikost boja bila je praćena raznolikošću simbolâ na zastavama, često uzetim iz knjige Hristofora Žefarovića Stemmatographia iz 1741.

 
Vojna zastava regularne ustaničke vojske iz 1809. godine, Vojni muzej u Beogradu.

Najčešći simboli na zastavama bili su krst sa četiri ocila, zatim grb Tribalije i razni drugi krstovi. Većina zastava izradili su u Sremskim Karlovcima, slikari Stefan Gavrilović, Ilija Gavrilović i Nikola Apostolović. Prve jednoobrazne zastave nastale su sa formiranjem regulaških jedinica 1809. godine. Prva promišljanja o jedinstvenoj nacionalnoj zastavi počela su nakon sticanja autonomije i Hatišerifa iz 1830.

Nastanak trobojke uredi

Izgradnja flote uredi

Nakon oslobođenja i sticanja autonomije pojavio se trgovački sloj koji je sve više imao aspiracije za trgovinu sa inostranstvom. Knez Miloš je 1833. godine izdao Ukaz, koji je regulisao pravila prevoza kaika, lađa i skela na Dunavu. Te iste godine se krenulo i sa izgradnjom većih lađa, odnosno trgovače flote.

U brodogradilištu u Dubrovcu kod Smederevo izgrađen je brik „Srbija". Bila je to lađa dužine 25.3m, širine 7.1m i nosivosti 250 tona. Izgradnjom broda je rukovodio pomorski kapetan Nikola Kefala, porijeklom Grk. Ovo je bio prvi kompletno izgrađen morski jedrenjak i prvi morski brod u Kneževini Srbiji. „Srbija" je zaplovila 30. aprila 1833. godine, a tokom leta te iste godine uputila se prema Crnom moru i uspješno uplovila u Carigrad. Nakon prikaza u Carigradu, turska vlada, odnosno Porta, poručila je od Srbije izradu galije-topovnjače koja je uspješno izgrađena u brodgradilištu u Brzoj Palanci.

U to doba, na trgovačku scenu nastupa, kapetan Miša Anastasijević , koji će do sredine 19. vijeka postati jedan od najvećih veletrgovaca i brodovlasnika na donjem toku Dunava. Postaće vlasnik 23 brodarske agencije koje kontrolišu veći deo prometa od Beograda do ušća Dunava u Crno more. Na vrhuncu svoje poslovne karijere imaće 74 broda samo za prevoz soli, kao i brojna stovarišta u podunavskim i posavskim gradovima. Kontrolisaće u potpunosti trgovinu Dunavom (izvoz stoke u Austriji i uvoz soli iz Kneževine Vlaške i Moldavija u Osmanlijsko Carstvo).

Tokom sledećih nekoliko godina u Dubravici i Brzoj Palanci sagrađeno je nekoliko lađa klase korvetica , sličnih onima koje su plovile u sastavu ruske Crnomorske flote. Sve su to bili trgovački brodovi koji su samo u nuždi mogli da se koriste kao ratne lađe . Kneževina Srbija je 1834. godine raspolagala sa 200 lađa od čega u Poreču 100, u Šapcu 40 i u Beogradu i Smederevu po 30. Većinom su o bile manje lađe, dereglije, solarice, drvarice, žitarice, čunice, oranice i dr. Međutim, bilo je i većih lađa, koje su mogle da nose teret i od oko 120 tona i koje su imale maksimalan gaz 1.2m. Ove lađe su bile sposobne i za priobalnu plovidbu Crnim morem.

Međutim, Kneževina Srbija, kao vazalna država nije bila priznata kao pomorska sila, a postavio se i problem pomorske zastave. Srpski brodovi izvesno vreme nisu imali pravo da razviju srpsku zastavu - mada su oni to radili, bar kad su bili u srpskim vodama. Kao vazalnoj zemlji, bio je neophodan sultanov ferman kojim bi se dozvolilo da se nad srpskim brodovima vije srpska zastava. U međuvrijemenu, dolazi do Miletine bune , koja će iznedriti prvi moderan ustav .

Prva narodna zastava uredi

 
Sloboda predvodi narod, ulje na platno 260 x 325cm, djelo Eugène Delacroix iz 1830. godine, Louvre, Pariz. Alegorija Julske revolucije iz iste godine. Najvjerovatnije je ova revolucionarna zastava bila glavni uzor zastavi koja se vijorila u Kragujevcu 1835.

U moderno doba, u vrijeme nastanka nacija i borbe protiv feudalizma, prvu narodnu zastavu propisao je Sretenjski ustav iz februara 1835. godine. Ustav je bio podjeljen na 14 glava i 142 člana. U drugoj glavi, 3. i 4. članom, bili su određeni zastava i grb, što jedna vazalna zemlja ne bi smjela da ima. Zastava je bila „otvoreno-crvena, bjela i čelikasto-ugasita". Vrlo je moguće da je bio izrađen određen broj ovih zastava, koje do danas nisu sačuvane, a uoči održavanja same Velike narodne skupštine u Kragujevcu na kojoj je donijet novi Ustav.

 
Prva strana Ustava iz 1835. U 3. članu druge glave stoji "Boja naroda Srbskog jest otvorena-crvena, bjela i čelikasto-ugasita." Ovdje je doslovno navedeno da je riječ o nacionalnoj zastavi. Da bi se razumjela čelikasto-ugasita boja potrebno je poznavati proces kaljenja čelika.

Ostalo je zabelježeno da je Ustav pročitan i objavljen na svečan način, uz zastave i svečanu muziku, kneževu konjičku i pješačku gardu i uz prisustvo državnog vrha i poslanika, a uveče je priređen vatromet i održana pozorišna predstava. Ostali su nejasni pojedini detalji a koji se tiču samog izgleda zastave, a to je da li su polja na zastavi bila horizontalna ili vertikalna, kao i da li se na zastavi nalazio grb koji je propisao član 4. u drugoj glavi ovog Ustava.

 
Rekonstrukcija državne zastave, varijanta vodoravna polja sa grbom, prema ustavu iz februara 1835. Vodoravna varijanta je istovetna zastavi Nizozemske, koja je nakon poraza Napoleona povratila nezavisnost. Ovu varijantu moguće je rekonstruisati i bez grba (narodna).

Međutim, ovaj liberalan ustav je ubrzo izazvao proteste u Rusiji i Osmanlijskoj Carevini, koje nisu ni imale svoje ustave. Najveće evropske imperije Rusija, Turska, Austrija, Pruska, kao i mnoge manje zemlje, u to doba, još nemaju ustave, niti ih u dogledno vrijeme donose. U Austrijskom Carstvu je ubrzo zavladao strah da i njeni podanici ne zatraže ustav po ugledu na njene susjede. Jedan od glavnih problema je prijedstavljala i zastava koja je imala iste boje kao i francuska. Zastava je posebno izdvojena kao slična revolucionarnoj zastavi Francuske. Ustav je bio na snazi defakto 14, a dejure 55 dana.

Srpska trobojka uredi

Nakon krize koju je izazvao Sretenjski ustav, sultan Mahmud II je u proljeće 1835. godine pozvao kneza Miloša da poseti Carigrad. Delegacija od 60 ljudi i komesara na čelu sa knezom Milošem, ruskim carskim izaslanikom baronom Rikmanom i sultanovim izaslanikom Ibrahim Nabi-efendijom stigla je na pregovore u Carigrad 17. avgusta 1835. godine. Glavna tema na ovim pregovorima bilo je državno uređenje Srbije. Knez Miloš je želeo da odvoji pitanje zastave i grba od ustava. Ruse je na samom početku najviše zanimao Sretenjski ustav i njegov tvorac, koji nije doputovao u Carigrad. Baron Rikman je insistirao da Srbija ne treba da ima atribute državnosti i zastavu. Ruski ambasador u Carigradu Butenjev je izjavio da srpska zastava ima iste boje kao francuska. Međutim, srpski članovi na čelu sa knezom Milošem su kod Visoke porte insistirali na pravu za trgovinu sa Vlaškom i Moldavijom ali i na trgovačkoj zastavi koje već ove dve kneževine imaju. Porta je prihvatila srpske zahteve i obećala da će izdati dozvole o otvaranju srpske trgovačke agencije u Bukureštu, pravu na trgovinu solju sa Vlaškom i Moldavijom, pravu na zastavi i pravu na otvaranju stranih konzulata u Kneževini Srbiji. Oproštajna audijencija kod sultana održana je 18. oktobra 1835. godine. A, prilikom posete knez Miloš je dobio na poklon od sultana šest topova, arapskog konja, sablju i orden što je izazvalo zaprepašćenje u diplomatskim krugovima. Nedugo potom, sultan Mahmud izdao je ferman o zastavi, po najnovijim istraživanjima 9. februara 1836. godine. Pregovori o ustavnom uređenju vođeni su u narednom periodu uz aktivno prisustvo ruskih izaslanika. Ferman reguliše izgled zastave kao i njenu namenu kao trgovačko-pomorske a ne državne zastave. Izgled srpske zastave utvrđen je tokom kneževog boravka u Carigradu. Za razliku od Sretenjskog ustava u fermanu se doslovno navodi da su polja na zastavi horizontalna što ide u prilog da je narodna "sretenjska" zastava najverovatnije bila predviđena da ima vertikalna polja. Može se reći da su po pitanju zastave ispunjeni kako ruski tako i srpski uslovi. U ruskom slučaju zastava nije državna i neće biti deo budućeg ustavnog rešenja.

 
„Srpska narodna skupšta 1. maja 1848. godine”
naslikao Pavle Simić 1848/49, ulje na platnu 88 х 115,5cm, galerija Matice srpske, Novi Sad. U centralnom djelu kompozicija se nalazi novoizabrani patrijarh Josif Rajačić. On u lijevoj ruci drži originalne carske privilegije, kojima su bila zagarantovana prava Srba u Habzburškoj Monarhiji, a desnom rukom pokazuje na srpsku trobojku. Ovo je najstariji likovni prikaz srpske trobojke.

U srpskom slučaju rešeno je jedno "tehničko" pitanje trgovačkog transporta ali ono što je najvažnije lađe će predstavljati i asocirati na Srbiju. Upravo ova srpska trgovačka trobojka postaće generičko nacionalno obeležje koje se najbolje ogleda kod "graničarskih ili prečanskih Srba" kada se zavijorila na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima 1848. godine. Izbor boja je isti kao kod "sretenjske zastave" a srpska trgovačka pomorska trobojka vidljivo podseća na obrnutu tadašnju rusku trgovačku pomorsku zastavu. Otvoreno je pitanje da li je ovo bio srpski zahtev kako bi se odobrovoljila ruska strana. U svakom slučaju, velika misterija nastanka srpskog trobojnog flaga je u Carigradu.

Ferman iz 1836. uredi

Podunavskim vezirima, pašama, kadijama, vojvodama, ajanima i drugim starešinama i nadzornicima skela.

Od strane srpskog kneza Miloša Obrenovića (da bi bio konac njegove sreće) podnešena mi je molba, da bi srpski narod, podanik moje visoke porte, pored već darovanih mu preimućstava, udostojio se i te dozvole, da se može na trgovačkim lađama - po rekama i moru plovećim i u Carigrad dolazećim, i tuda prolazećim lađama - od istog naroda njihov osobeni barjak razvijati. A kao što je ta dozvola data za trgovačke lađe Moldavije, Vlaške i ostrva Samoskoga, tako je zaključeno, da se od visokog Dostojanstva moga dade i srpskom narodu trobojni barjak, na kome će gornja čast biti crvene boje, srednja plave a najdonja biće bele boje, a o ovome je već visoka zapovest već izašla.

U sledstvu dakle ove moje visoke zapovesti, koje lađe u buduće budu dolazile u prestolno - gradsko - pristanište, i u sve druge skele carstva moga, da ne budu ni u čemu i najmanje budi od koga činovnika carstva moga, ili ma od koga drugog uznemiravane, i na taj način, pored naročitog na sve krajeve otpravljenog fermana, da se priloži po jedan obrazac toga barjaka da bi ga svi priznavali i poznavali.

Toga radi je i vama veziri, paše, kadije, vojvode, ajani, starešine i nadziratelji skela, svakome po jedan egzemplar obraza toga barjaka poslat, da bi vi, kad ova moja zapovest bude k vami stigla, svakome kome znati valja, to do znanja dostavili, i da u slučaju, ako srpske lađe pod gore označenim barjakom u naša pristaništa ili skele uplove, da se ulasku, odlasku i prolasku njihovom nikakve prepone ne polažu, i da ni u čemu ne budu napastovane ili uznemiravane, ni kapetani, ni služateljstvo lađe obespokojeni, no da imadu svaku rukopomoć i nadležno pokroviteljstvo.

Ovom mojom visokom zapovešću objavljeno vam je i preporučeno osobito, da ovo tačno nadgledate, i da se čuvate da nešto tome protivno ne uradite.

Historijske zastave uredi

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi