Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine uspostavljen je Ustavom tog entiteta u Bosni i Hercegovini, a koji garantira njegovo poštovanje i primjenu. Djelovanje zasniva na odredbama Ustava Federacije i Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Sjedište mu je u Sarajevu.
Historija uredi
Osnovan je 30. marta 1994. na sjednici federalne Ustavotvorne skupštine. Članom IV.C.1.1. (2) Ustava Federacije uspostavljeni su sudovi Federacije Bosne i Hercegovine, i to: a) Ustavni sud; b) Vrhovni sud; c) Sud za ljudska prava. Odredbama Ustava propisani su sastav, nadležnost, krug osoba ovlaštenih za podnošenje zahtjeva, kao i djelovanje odluka Ustavnog suda te osnovna prava i obaveze stranaka u postupcima pred tom institucijom.[1]
Članom IX c) Ustava propisano je da će prvih pet godina nakon njegovog stupanja na snagu trojicu sudija Ustavnog suda Federacije, koji će biti stranci i koji nisu državljani nijedne susjedne države, imenovati predsjednik Međunarodnog suda pravde nakon konsultacija s predsjednikom i potpredsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine. Milan Bajić, Mirko Bošković, Muamer Herceglija, Omer Ibrahimagić, Katarina Mandić i Draško Vuleta imenovani su kao prve domaće sudije 30. septembra 1994, a njihovo imenovanje potvrdila je Ustavotvorna skupština na sjednici 9. novembra te godine. Domaće sudije istog dana položile su zakletvu. Trojica stranih sudija, Bola Ajibola, Abdalah Fikri al-Hani i François Rigaux, imenovana su 22. februara 1995, kada je Ustavni sud Federacije konačno kompletiran. Konstituirajuća sjednica Ustavnog suda održana je 10. januara 1996, a prvi predsjednik Ustavnog suda bio je Omer Ibrahimagić.[1]
Kako je prvobitno bilo propisano, jednak broj sudija dolazio je iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, s proporcionalnom zastupljenošću sudija iz reda ostalih naroda.[1]
Nakon ustavnih amandmana iz 2002. uspostavljeno je Vijeće za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, kao konačni autoritet u odlučivanju o pitanjima vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda. Amandmanima je također određeno da najmanje dvojica sudija moraju biti iz svakog konstitutivnog naroda i jedan iz reda ostalih.[1]
Reference uredi
- ^ a b c d "Historija". Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 3. 2017.