Sindrom smrtonosne kongenitalne kontrakture
Smrtonosni sindrom kongenitalne kontrakture 1 (LCCS1), također zvani finski tip sindroma multiple kontrakture,[1] je autosomni recesivni genetički poremećaj koji karakterizira potpuna nepokretljivost fetusa, koja se može otkriti oko 13. sedmice trudnoće. LCCS1 uvijek dovodi do preneonatusne smrti prije 32. gestacijske sedmice. LCCS1 je jedna od 40 bolesti finskog nasljeđivanja. Prvi put je opisana 1985. godine i od tada je dijagnosticirano oko 70 slučajeva.[2]
| Sindrom smrtonosne kongenitalne kontrakture | |
|---|---|
 | |
| Sindrom smrtonosne kongenitalne kontrakture ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja. |
Znakovi i simptomi uredi
LCCS1 karakterizira potpuni nedostatak pokreta fetusa, a detektira se u 13. sedmici trudnoće. Prate ga edem, mala brada, mala pluća, krivi zglobovi i povremene kožne mreže vrata i laktova. Fetus ima karakterističan obrazac malpozicije koji se može prepoznati čak i kod teško maceriranih fetusa sa klupskim stopalima i hiperekstenzijom koljena, ali laktovima i zapešćima ispoljavaju fleksijsibilne kontrakture.[3]
Neuropatološka analiza pokazuje nedostatak motoneurona prednjeg roga i tešku atrofiju ventralne strane kičmene moždine. Skeletni mišići su izrazito hipoplazijski.[4]
Uzrok uredi
Defektni gen povezan sa LCCS1 je posrednik za eksport iRNK GLE1 na hromosomskoj sekvenci 9q34. U više od 40 porodica fetus je bio homozigotan za supstituciju A→G (c.432-10 A>G) lociranu u intronu 3 GLE1, stvarajući nepravilno mjesto akceptora prerade, što rezultira u devet dodatnih nukleotida u GLE1 cDNK (GLE1 FinMajor mutacija ). U jednoj porodici fetus je bio složeni heterozigot za supstituciju GLE1 FinMajor i R→H u egzonu 12.[5]
Genetika uredi
LCCS1 se nasljeđuje na autosomno recesivan način.[4] To znači da je defektni gen odgovoran za poremećaj (GLE1) lociran na autosomu (hromosom 9) i dvije kopije defektnog gena (po jedan naslijeđen od svakog roditelja) potrebane su da bi se rodio potomak s poremećajem. Heterozigotni roditelji osobe sa autosomno recesivnim poremećajem i nose jednu kopiju defektnog gena, ali obično ne doživljavaju nikakve znakove ili simptome poremećaja.
Populacijska genetika uredi
LCCS1 pripada finskoi nasljedivosti bolesti i slučajevi su do 2009. potvrđeni samo u Finskoj. Prevalencija je 1 na 25 000 rođenih.[6] Frekvencija nositelja je 1% u cijeloj Finskoj i 2% u sjeveroistočnom dijelu Finske gdje su grupisana rodna mjesta predaka pogođenih pojedinaca.
Mapiranje uredi
Mäkelä-Bengs et al. (1997,1998) izvršili su skrining i analizu veze u cijelom genomu i dodijelili LCCS lokus u definiranom regionu 9q34.[7]
Dijagnoza uredi
Ljekar može dijagnosticirati bolest u preneonatusnoj fazi razvoja.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ OMIM: 255310
- ^ Norio R (2003). "The Finnish disease heritage III: the individual diseases". Hum. Genet. 112 (5–6): 486–487. doi:10.1007/s00439-002-0877-1. PMID 12627297. S2CID 26741302.
- ^ Herva R, Leisti J, Kirkinen P, Seppänen U (1985). "A lethal autosomal recessive syndrome of multiple congenital contractures". Am. J. Med. Genet. 20 (3): 431–439. doi:10.1002/ajmg.1320200303. PMID 3993672.
- ^ a b Herva R, Conradi N, Kalimo H, Leisti J, Sourander P (1988). "A lethal autosomal recessive syndrome of multiple congenital contractures. Neuropathological analysis of five fetal cases". Am. J. Med. Genet. 29 (1): 67–76. doi:10.1002/ajmg.1320290109. PMID 3344776.
- ^ Nousiainen HO, Kestilä M, Pakkasjärvi N, Honkala H, Kuure S, Tallila J, Vuopala K, Ignatius J, Herva R, Peltonen L (2008). "Mutations in mRNA export mediator GLE1 result in a fetal motoneuron disease". Nature Genetics. 40 (2): 155–157. doi:10.1038/ng.2007.65. PMC 2684619. PMID 18204449.
- ^ Pakkasjärvi N, Ritvanen A, Herva R, Peltonen L, Kestilä M, Ignatius J (2006). "Lethal congenital contracture syndrome (LCC) and other lethal arthrogryposes in Finland – an epidemiological study". Am. J. Med. Genet. 140A (17): 1834–1839. doi:10.1002/ajmg.a.31381. PMID 16892327. S2CID 23457002.
- ^ Mäkelä-Bengs P, Järvinen N, Vuopala K, Suomalainen A, Palotie A, Peltonen L (1997). "The assignment the lethal congenital contracture syndrome (LCCS) locus to chromosome 9q33-34". Am. J. Hum. Genet. 61 (suppl): A30.