Wikipedia

Severin Freund

njemački skijaš-skakač

Severin Freund nekadašnji je njemački skijaš-skakač.

Severin Freund
Lične informacije
Rođenje11. maj 1988.
Freyung
Visina185 cm
Karijera
KlubWSV DJK Rastbüchl
Takmiči se zaNjemačka Njemačku
Lični rekord245 m (Vikersund 2015)
Svjetski kup
Sezone2007–2022.
Pobjede22 (+ 6 ekipnih)
Pob. postolja53 (+ 20 ekipnih)
Medalje
Olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Soči 2014. Ekipno
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Falun 2015. Velika
Zlatna medalja – prvo mjesto Falun 2015. Mješovito
Zlatna medalja – prvo mjesto Oberstdorf 2021. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Falun 2015. Mala
Srebrna medalja – drugo mjesto Val di Fiemme 2013. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Oslo 2011. Ekipno (m)
Bronzana medalja – treće mjesto Val di Fiemme 2013. Mješovito
Svjetsko prvenstvo u letovima
Zlatna medalja – prvo mjesto Harrachov 2014. Pojedinačno
Srebrna medalja – drugo mjesto Vikersund 2012. Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjesto Tauplitz 2016. Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjesto Vikersund 2022. Ekipno
Ažurirano: 27. 3. 2022.

Karijera uredi

U Kontinentalnom kupu debitirao je u decembru 2004 i u njemu je ostvario tri pobjede. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008. osvojio je zlatnu medalju u ekipnim skokovima. Debi u Svjetskom kupu imao je u decembru 2007. u švicarskom Engelbergu. Do sezone 2010/11. najbolji plasman bio mu je 12. mjesto u Sapporu iz januara 2010.

Dana 29. decembra iste godine zauzeo je šesto mjesto na prvoj stanici Novogodišnje turneje u Oberstdorfu, a 15. januara 2011. došao je i do prve pobjede u karijeri, također u Sapporu. U istoj sezoni osvojio je i svoju prvu medalju na nekom takmičenju, došavši do bronze u ekipnim skokovima na maloj skakaonici na SP-u 2011. u Oslu.

Najbolje rezultate u dosadašnjoj karijeri ostvario je u drugom dijelu sezone 2013/14, nakon ZOI 2014. u Sočiju, kad je nanizao četiri pobjede i četiri druga mjesta, dok je na samim Igrama osvojio zlatnu medalju u ekipnim skokovima. U dodatku na ovo, postao je i svjetski prvak u skijaškim letovima u Harrachovu 2014. Nakon prvog dana takmičenja, odnosno nakon dvije serije bio je u vodstvu. Drugog dana vrijeme se pogoršalo, pa su treća i četvrta serija morale biti otkazane te su medalje dodijeljene prema poretku nakon dvije održane serije.[1]

Dana 21. februara 2015. na Svjetskom prvenstvu u švedskom Falunu došao je i do prve pojedinačne seniorske medalje u karijeri osvojivši srebro na maloj skakaonici. Već sljedećeg dana osvojio je i ekipnu zlatnu medalju u mješovitim skokovima. Četiri dana kasnije osvojio je i treću medalju na ovom prvenstvu, i to zlatnu na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna zlatna medalja na velikim takmičenjima.

U istoj sezoni, kao i u prošloj, imao je dug niz pobjeda i plasmana na postolje: nakon završetka Novogodišnje turneje, pa do dramatičnog finala sezone na Planici (gdje je bio četvrti i sedmi) samo dvaput nije bio na postolju (od toga je jednom bio diskvalificiran zbog predugih skija mada je i tad imao uvjerljivo vodstvo nakon prve serije i gotovo osiguranu pobjedu), što ga je dovelo na prvo mjesto i u ukupnom poretku i u poretku letača. Ovaj niz na kraju mu je donio i veliki "Kristalni globus" za pobjednika Svjetskog kupa iako ga je u Planici umalo prestigao Peter Prevc; završili su sezonu s istim brojem bodova, ali je Freund imao devet pobjeda, a Prevc samo tri. Prevc ga je na posljednjem takmičenju sezone ipak uspio prestići u poretku letača za devet bodova i osvojiti mali "Kristalni globus".

Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu nije uspio odbraniti pojedinačnu titulu zauzevši šesto mjesto, ali je u ekipnom takmičenju osvojio srebrnu medalju, kao i 2012. u Vikersundu.

Krajem aprila 2016. podvrgao se operaciji kuka zbog hroničnih smetnji, koje su posljedica njegovog pada tri mjeseca prije na trećoj stanici Turneje 4 skakaonice u Innsbrucku.[2] U sljedeću sezonu ušao je odlično zabilježivši drugo mjesto i pobjedu na otvaranju sezone u Kuusamu, ali forma mu je ubrzo pala; na Novogodišnjoj turneji odustao je od takmičenja nakon njemačkog dijela turneje zbog gripe i infekcije, a zatim se ponovo povrijedio na treningu pred takmičenje u Willingenu, za koje je bio planiran njegov povratak, i zbog toga propustio ostatak sezone, uključujući Svjetsko prvenstvo, podvrgavši se još jednoj operaciji, ovog puta križnih ligamenata. U julu 2017. ponovo je povrijedio ligamente i propustio cijelu sljedeću sezonu, koja je bila i olimpijska.[3] Pokušao se vratiti sljedeće sezone, ali je nakon slabog početka sezonu odlučio okončati već nakon njemačkog dijela Novogodišnje turneje; u februaru 2019. imao je operaciju meniskusa.[4] U sezoni 2019/20. imao je problema s leđima, pa je nastupio tek na šest posljednjih takmičenja, osvojivši bodove samo jednom, u Râșnovu (29. mjesto – dva boda). I u sljedećoj sezoni dosta se mučio s formom i rezultatima, ali je na Svjetskom prvenstvu na domaćem terenu u Oberstdorfu s reprezentacijom osvojio zlatnu medalju na velikoj skakaonici. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2022. u Vikersundu treći put u karijeri osvojio je ekipnu srebrnu medalju da bi na kraju te sezone okončao karijeru.[5]

Rezultati u Svjetskom kupu uredi

Postolja uredi

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 15. 1. 2011.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 124 m 129 m 249,6 1. —
2. 16. 1. 2011. 134,5 m 120 m 224,7 2. Andreas Kofler
3. 21. 1. 2011.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 137 m 130 m 264,0 3. Adam Małysz
4. 30. 1. 2011.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 143,5 m 139 m 289,1 1. —
5. 13. 3. 2011.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 128 m 130 m 280,0 3. Simon Ammann
6. 4. 12. 2011.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132 m 124 m 249,2 2. Andreas Kofler
7. 11. 12. 2011.   Harrachov Čerťák K-125 HS 142 126,5 m 133,5 m 277,8 3. Richard Freitag
8. 4. 2. 2012.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 134 131 m 130,5 m 234,7 2. Gregor Schlierenzauer
9. 11. 3. 2012.   Oslo Holmenkollen K-120 HS-134 123 m 134 m 238,9 2. Martin Koch
10. 24. 11. 2012.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 99 m 100,5 m 268,5 1. —
11. 1. 12. 2012.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 134,5 m 135,5 m 266,1 1.
12. 8. 12. 2012.   Krasna Poljana Ruskije Gorki K-95 HS 106 101,5 m 105,5 m 265,4 2. Gregor Schlierenzauer
13. 30. 12. 2012.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138,5 m 135,5 m 290,8 3. Anders Jacobsen
14. 10. 3. 2013.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 124 m 265,8 3. Richard Freitag
15. 12. 3. 2013.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 129,5 m 130 m 255,2 3. Kamil Stoch
16. 8. 12. 2013.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132,5 m 137 m 279,0 1. —
17. 1. 2. 2014.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 139 m 147,5 m 262,2 2. Kamil Stoch
18. 2. 2. 2014. 141,5 m 134 m 257,9 2.
19. 26. 2. 2014.   Falun Lugnet K-120 HS 134 133,5 m 135 m 266,1 1. —
20. 28. 2. 2014.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 131 m 127,5 m 276,6 1.
21. 2. 3. 2014. 131,5 m 129,5 m 277,4 2. Kamil Stoch
22. 4. 3. 2014.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 127 m 125 m 258,9 2.
23. 9. 3. 2014.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 130,5 m 265,4 1. —
24. 21. 3. 2014.   Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 137,5 m 137,5 m 289,1 1.
25. 23. 3. 2014. 136 m 141 m 280,8 2. Peter Prevc
26. 29. 11. 2014.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 135 m 137,5 m 268,7 3. Simon Ammann i
Noriaki Kasai
27. 13. 12. 2014.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 130,5 m 127 m 254,9 3. Anders Fannemel
28. 14. 12. 2014. 131,5 m —^ 145,7 1. —
29. 10. 1. 2015.   Tauplitz Kulm K-200 HS 225 227,5 m 210 m 420,5 1.
30. 15. 1. 2015.   Wisła Malinka K-120 HS 134 129,5 m —^ 131,1 3. Stefan Kraft
31. 18. 1. 2015.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS-134 131 m 133 m 267,1 3. Kamil Stoch
32. 30. 1. 2015.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 135,5 m 146 m 261,8 3.
33. 1. 2. 2015. 149,5 m 146 m 270,3 1. —
34. 7. 2. 2015.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 140 m 299,4 1.
35. 15. 2. 2015.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 237,5 m 245 m 436,7 1.
36. 8. 3. 2015.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126 m 126,5 m 273,2 2. Stefan Kraft
37. 10. 3. 2015.   Kuopio Puijo K-92 HS 100 103,5 m —^ 139,3 1. —
38. 12. 3. 2015.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 135 m 139 m 265,3 1.
39. 14. 3. 2015.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 135,5 m 275,7 1.
40. 15. 3. 2015. 132 m 128 m 258,9 1.
41. 22. 11. 2015.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 134 m 132 m 265,6 3. Daniel-André Tande
42. 5. 12. 2015.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 94,5 m —^ 129,7 1. —
43. 12. 12. 2015.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 132 m 134 m 260,0 1.
44. 29. 12. 2015.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 126 m 137,5 m 307,2 1.
45. 1. 1. 2016.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 133,5 m 132,5 m 256,8 3. Peter Prevc
46. 3. 1. 2016.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 122,5 m 128 m 258,4 2.
47. 6. 1. 2016.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 136 m 141 m 290,5 2.
48. 10. 1. 2016.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 145,5 m 133 m 234,2 3.
49. 19. 2. 2016.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 125 m 128 m 259,5 3. Michael Hayböck
50. 27. 2. 2016.   Almati Gornji gigant K-125 HS 140 135 m 135 m 252,0 3. Peter Prevc
51. 28. 2. 2016. 137 m 141,5 m 314,3 2.
52. 25. 11. 2016.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 140 m 140 m 318,3 2. Domen Prevc
53. 26. 11. 2016. 146 m 138 m 290,6 1. —

^ – održana samo 1 serija zbog lošeg vremena

Ekipne pobjede uredi

Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 30. 11. 2012.   Kuusamo Rukatunturi
2. 9. 3. 2013.   Lahti Salpausselkä
3. 22. 11. 2014.   Klingenthal Vogtland Arena
4. 17. 1. 2015.   Zakopane Wielka Krokiew
5. 21. 11. 2015.   Klingenthal Vogtland Arena
6. 9. 1. 2016.   Willingen Mühlenkopf

Postolja po sezonama uredi

Sezona 1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto Ukupno
2007/2008. – – – –
2008/2009. – – – –
2009/2010. – – – –
2010/2011. 2 1 2 5
2011/2012. – 3 1 4
2012/2013. 2 1 3 6
2013/2014. 5 5 – 10
2014/2015. 9 1 5 15
2015/2016. 3 3 5 11
2016/2017. 1 1 – 2
2017/2018. – – – –
2018/2019. – – – –
2019/2020. – – – –
2020/2021. – – – –
Ukupno 22 15 16 53

Rekordi skakaonica uredi

Mjesto Skakaonica Dužina Postavljen Trajanje
  Falun Lugnet 133 m
(HS: 134 m)		 26. 2. 2014. 26. 2. 2014.
135,5 m
(HS: 134 m)		 26. 2. 2014. 26. 2. 2015.
  Planica Bloudekova velikanka 137,5 m
(HS: 130 m)		 21. 3. 2014. 22. 3. 2014.
  Trondheim Granåsen 141,5 m
(HS: 130 m)		 6. 3. 2014. 12. 3. 2015.
  Planica Bloudekova velikanka 141 m
(HS: 130 m)		 23. 3. 2014. 23. 3. 2014.
  Tauplitz Kulm 237,5 m
(HS: 225 m)		 9. 1. 2015. 15. 1. 2016.
  Falun Lugnet 135,5 m
(HS: 134 m)		 26. 2. 2015. trenutni

Reference uredi

  1. ^ "Nach Absage: Severin Freund ist Skiflug-Weltmeister". skispringen.com (jezik: njemački). Pristupljeno 15. 3. 2014.
  2. ^ "Severin Freund underwent hip surgery". FIS. 28. 4. 2016. Arhivirano s originala, 2. 5. 2016. Pristupljeno 28. 4. 2016.
  3. ^ "Olympia-Aus für Severin Freund". Der Spiegel (jezik: njemački). 21. 7. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2018.
  4. ^ "Severin Freund erneut am Knie operiert". skispringen.com (jezik: njemački). 20. 2. 2019. Pristupljeno 19. 2. 2020.
  5. ^ Robert Bauer (27. 3. 2022). "Severin Freund beendet Karriere – Werner Schuster würdigt den Olympiasieger zum Abschied: "Habe viel von ihm gelernt"" (jezik: njemački). Eurosport. Pristupljeno 27. 3. 2022.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Severin_Freund&oldid=3470418"