Raketni čamci klase Helsinki
Raketni čamci Helsinki (finski Helsinki-luokan ohjusvene) klasa je raketnih čamaca (ponekad se klasificira kao korveta) koje je koristila Finska ratna mornarica. Ukupno je izgrađeno četiri broda u ovoj klasi. Klasu Helsinki nasljedila je klasa raketnih čamaca Rauma. Svi brodovi ove klase izgrađeni su u Wärtsilä brodogradilištu Hietalahti u Helsinkiju, Finska, a imali su matičnu luku u Pansiju.
| Klasa "Helsinki" | |
|---|---|
.jpg) RTOP-41 Vukovar u bazi Lora | |
| Pregled klase | |
| Korišten od |  Finska,  Hrvatska |
| Period građenja | 1981.-1986. |
| Ukupno izgrađeno | 4 |
| Ukupno u upotrebi | 2 |
| Karakteristike klase | |
| Deplasman | 300 t |
| Dužina | 45 m |
| Širina | 8,8 m |
| Gaz | 3 m |
| Pogon | 3 × MTU 16V 538 TB92 diezel |
| Brzina | 32 čvora |
| Radari i sonari | Philips 9LV 225 radar za kontrolu vatre Saab EOS400 optički usmjerivač |
| Naoružanje | 1xBofors 57 mm 70Mk1 Sako 23 mm/87 4x Saab RBS-15 |
Brodovi klase Helsinki više nisu u aktivnoj službi u Finskoj ratnoj mornarici. Dva broda prodana su u sklopu "offset" programa nabave oklopnih vozila Patria AMV Hrvatskoj za 9 miliona eura.[1] Brodovi su isporučeni Hrvatskoj[2] i trebali su ući u službu Hrvatske ratne mornarice u drugoj polovini 2008. godine.
Karakteristike uredi
Brodovi ove klase imaju deplasman od 300 tona, dužine su 45 metara, širine 8,8 m, a gaz im je 3 m. Svaki brod opremljen je s tri dizelska motora MTU 16V 538 TB92 snage po 3.000 kW pri 1.900 o/min (3 brodska vijka). Može postići brzinu od 32 čvora. Brodove opslužuje po 30 članova posade.
Klasa Helsinki naoružana je pramčanim topom Bofors kalibra 57 milimetara, dva protivzrakoplovna topa Sako 23 milimetra, te krmene platforme koje nose osam dalekometnih protivbrodskih raketa RBS-15 SSM. Može nositi i dubinske bombe.
Reference uredi
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomSklopljen ugovor o nabavci dva raketna broda klase Helsinki - ^ "Raketni brodovi klase „Helsinki" došli u Republiku Hrvatsku". Arhivirano s originala, 9. 2. 2009. Pristupljeno 21. 4. 2014.