Opatija Heiligenkreuz

samostan u Heiligenkreuzu, Austrija

Opatija Heiligenkreuz (njemački: Stift Heiligenkreuz; u prijevodu "Opatija Svetog Križa") jest cistercitski samostan u općini Heiligenkreuz u južnom dijelu Bečke šume (njemački: Wienerwald), otprilike 13 km sjeverozapadno od Badena u Donjoj Austriji. Iako su je opljačkali Osmanlije u 17. vijeku, a cistercite proganjali nacisti (1938–1945), nikada nije bila uništena ili raspuštena. Osnovana 1133. godine, opatija Heiligenkreuz je drugi najstariji cistercitski samostan i najstariji kontinuirano naseljen i aktivan samostan na svijetu.[1]

Opatija Heiligenkreuz
Glavni ulaz u opatiju
Dvorište opatije
Tlocrt opatije Heiligenkreuz

Historija uredi

Opatiju Heiligenkreuz osnovao je 1133. sveti Leopold, markgrof Austrije, na nagovor svog sina Otta. Sveti Leopold je Otta poslao na studije u Pariz gdje je mladi princ čuo za cistercitski red, novi reformski pokret benediktinaca. Po povratku u Austriju, Otta su posjetili cisterciti iz opatije Morimond, koje je toliko zavolio da je otišao k njima i zaredio se. Kasnije je uvjerio svog oca da osnuje cistercitski samostan u Austriji: Heiligenkreuz. Danas u samostanu živi i radi otprilike 90 redovnika, od kojih polovina živi u samostanu, četrnaest u prioratu Stiepel osnovanom 1988. u Bochumu i osam u prioratu Neuzelle (Njemačka), a ostali u obližnjim župama.[2]

Samo nekoliko samostana u Evropi ima kontinuiranu redovničku tradiciju od 12. vijeka do danas te odgovarajuće objekte koji su i funkcionalni i reprezentativni. Heiligenkreuz je dobar primjer kontinuiteta kroz stilove romanike, gotike i baroka. Samostanski prostori tipičnih obilježja srednjovjekovnog cistercitskog samostana predstavljaju historiju arhitekture i razvoj građevinarstva od srednjeg vijeka do primjera svih kasnijih stilova. Također, prvobitna samostanska funkcija je u potpunosti očuvana, odnosno srednjovjekovni samostanski objekti se i dalje koriste za svoju prvobitnu svrhu: oni ilustruju punu duhovnu dimenziju, ali i historijski, umjetnički i kulturni značaj takvog mjesta. Srednjovjekovni dijelovi samostanskog kompleksa (crkva, samostan, stambeni objekti) koji su od velikog značaja za historiju arhitekture su, između ostalog, i vrhunski primjeri srednjovjekovnih dekoracija od stakla, raskošni barokni enterijeri i namještaj, te velika biblioteka sa umjetničkom zbirkom. Opatija Heiligenkreuz je sinonim za monašku tradiciju i odgovorno očuvanje historijskog nasljeđa: zbog toga ju je Austrija 1994. kandidovala za uvrštavanje na UNESCO-ov spisak mjesta Svjetske baštine u Evropi.[3]

U neposrednoj blizini opatije Heiligenkreuz nalazi se Međubiskupijska bogoslovija Leopoldinum (njemački: Überdiözesanes Priesterseminar Leopoldinum, nekadašnji Collegium Rudolphinum), koja je otvorena za sve koji se školuju za buduće svećenike.[4][5]

Značajni članovi opatije uredi

 
Grb opatije Heiligenkreuz
 
Fasada samostanske crkve ispred koje se vidi i stub svetog Trojstva
 
Unutrašnjost samostanske crkve

Poglavari opatije Heiligenkreuz uredi

Od 10. februara 2011. opat opatije Heiligenkreuz je Maximilian II Heim.[6]

Ostali istaknuti članovi opatije uredi

Također pogledajte uredi

Literatura uredi

Reference uredi

  1. ^ What is the Cistercian Abbey Stift Heiligenkreuz?, službeni sajt opatije Heiligenkreuz na engleskom. Pristupljeno 5. 11. 2020.
  2. ^ Mönche von Stift Heiligenkreuz entscheiden sich für Neuzelle Arhivirano 10. 11. 2016. na Wayback Machine. Objavljeno, pristupljeno i arhivirano 10. 11. 2016.
  3. ^ Heiligenkreuz Abbey na službenom sajtu UNESCO-a. Pristupljeno 11. 6. 2013.
  4. ^ Hochschule Heiligenkreuz: Leopoldinum. Pristupljeno 25. 12. 2021.
  5. ^ Überdiözesanes Priesterseminar Leopoldinum Heiligenkreuz: Der Auftrag. Pristupljeno 25. 12. 2021.
  6. ^ Erzdiözese Wien – Neuer Abt in Heiligenkreuz. Pristupljeno 5. 11. 2021.
  7. ^ U vrijeme Palffyjevog dolaska nije bilo redovnika u benediktinskom samostanu Pannonhalma u Mađarskoj. Palffy je imenovan za vrhovnog opata samostana na inicijativu Antona Wolfradta, redovnika opatije Heiligenkreuz koji je u međuvremenu postao bečki biskup. (Damianus Fuxhoffer: Monasteriologia regni Hungariae, Pešta 1858, str. 121–125.)
  8. ^ Stift Heiligenkreuz: Wir haben einen neuen Prior und einen neuen Novizenmeister. Objavljeno 13. 5. 2022. Pristupljeno 6. 6. 2022.

Vanjski linkovi uredi