Ole Christensen Rømer (rođen 25. septembra 1644. u Aarhusu; umro 19. septembra 1710. u Kopenhagenu) je bio danski astronom. Poznat je po tome što je prvi pokazao da svjetlost ima konačnu brzinu mjerenjem očigledne promjene u periodima revolucije jupiterovog mjeseca Ija. Rømer je također poznat po razvijanju temperaturne ljestvice (Rømerova ljestvica), kao i po izumu živinog termometra.[1]Holandski matematičar Christiaan Huygens, u svom naučnom djelu "Rasprava o svjetlosti" (franc. Traité de la Lumière) iz 1690. godine, koristio je Rømerove ideje dajući stvarnu brojčanu vrijednost za brzinu svjetlosti koja je bila dovoljno blizu u odnosu na vrijednost prihvaćenu danas.[2]

Ole Christensen Rømer

Biografija uredi

Rođen je 25. septembra 1644. u Århusu od trgovca i skipera Christena Pedersena (umro 1663.) i Ane Olufsdatter Storm (oko 1610. – 1690.), kćerke dobrostojećeg odbornika [3]. Od 1642. godine, Christen Pedersen je počeo da koristi ime Rømer. Postoji nekoliko zapisa o Ole Rømeru prije 1662. godine, kada je završio staru Aarhus Katedralskole (katedralnu školu u Aarhusu) [4]. Potom se preselio u Kopenhagen i diplomirao na Univerzitetu u Kopenhagenu. Njegov mentor na Univerzitetu bio je Rasmus Bartholin, koji je 1668. objavio svoje otkriće dvostrukog prelamanja svjetlosnog zraka od islandskog šparta (kalcita), dok je Rømer živio u svojoj kući. Rømer je dobio priliku da uči matematiku i astronomiju koristeći astronomska zapažanja Tychoa Brahea, jer je Bartholin dobio zadatak da ih pripremi za objavljivanje.

Rømer je bio zaposlen u francuskoj vladi: Luj XIV ga je postavio za učitelja za dofina (prestolonasljednika), a učestvovao je i u izgradnji veličanstvenih fontana u Versaju.

 
Ole Rømer vrši izračune

Godine 1681. Rømer se vratio u Dansku i bio imenovan za profesora astronomije na Univerzitetu u Kopenhagenu, a iste godine se oženio Anne Marie Bartholin, kćerkom Rasmusa Bartholina. Bio je aktivan i kao posmatrač, kako na Univerzitetskoj opservatoriji u Rundetårn-u, tako iu svom domu, koristeći poboljšane instrumente vlastite konstrukcije. Nažalost, njegova zapažanja nisu sačuvana: izgubljena su u velikom požaru u Kopenhagenu 1728. Međutim, bivši asistent (a kasnije i astronom) Peder Horrebow detaljno je opisao i pisao o Rømerovim zapažanjima.

Na položaju kraljevskog matematičara, uveo je prvi nacionalni sistem za tegove i mjere u Danskoj 1. maja 1683. godine. Prvobitno zasnovan na rajnskoj stopi, tačniji nacionalni standard je usvojen 1698. godine [5]. Kasnija mjerenja etalona proizvedenih za dužinu i zapreminu pokazuju odličan stepen tačnosti. Njegov cilj je bio postići definiciju zasnovanu na astronomskim konstantama, koristeći klatno. To će se dogoditi nakon njegove smrti jer su ga praktične prepreke činile previše netačnim u to vrijeme. Značajna je i njegova definicija nove danske milje od 24.000 danskih stopa (oko 7.532 m).

Godine 1700. Rømer je uvjerio kralja da uvede gregorijanski kalendar u Danskoj i Norveškoj – nešto za šta se Tycho Brahe uzaludno zalagao stotinu godina ranije.

Rømer je razvio temperaturnu skalu dok se oporavljao od slomljene noge [6]. Nakon posjete Rømeru 1708., Daniel Gabriel Fahrenheit je počeo da pravi svoje termometre koristeći modificiranu verziju Rømerove skale koja je na kraju evoluirala u Farenhajtovu skalu koja je još uvijek popularna u Sjedinjenim Državama i nekoliko drugih zemalja [7][8][9].

Godine 1705, Rømer je postavljen za drugog šefa policije u Kopenhagenu, položaj koji je zadržao do svoje smrti 1710. godine. Bio je izumitelj prvih uličnih svjetiljki (uljanih lampi) u Kopenhagenu, i naporno je radio da pokuša da kontroliše prosjake, siromašne ljude, nezaposlene i prostitutke u tom gradu [10]. Donio je pravila za izgradnju novih kuća, doveo gradsko vodosnabdijevanje i kanalizaciju u red, osigurao da gradska vatrogasna služba dobije novu i bolju opremu i bio pokretač planiranja i izrade novih pločnika na ulicama i gradskim trgovima. Također je osnovao škole navigacije u nekoliko danskih gradova.

Umro je u dobi od 65 godina 1710. Sahranjen je u katedrali u Kopenhagenu.

Rømer i brzina svjetlosti uredi

Određivanje geografske dužine je značajan praktični problem u kartografiji i navigaciji. Filip III od Španije ponudio je nagradu za metodu za određivanje geografske dužine broda van vidokruga kopna, a Galileo je predložio metodu utvrđivanja doba dana, a time i geografske dužine, na osnovu vremena pomračenja mjeseca planete Jupiter, čime se jupiterov sistem koristi kao kosmički sat; ovaj metod nije značajno poboljšan sve dok se u osamnaestom vijeku nisu razvili precizni mehanički satovi. Galileo je predložio ovaj metod španskoj kruni (1616–1617), ali se pokazao nepraktičnim, zbog netačnosti Galilejevog rasporeda i poteškoća u posmatranju pomračenja na brodu. Međutim, uz poboljšanja, moglo bi se izvesti da radi na kopnu.

Nakon studija u Kopenhagenu, Rømer se pridružio Jeanu Picardu 1671. godine kako bi posmatrao oko 140 pomračenja Jupiterovog mjeseca Io na ostrvu Hven na nekadašnjoj lokaciji opservatorije Tycho Brahea u Uraniborgu, blizu Kopenhagena, u periodu od nekoliko mjeseci, dok je u Parizu Giovanni Domenico Cassini posmatrao ista pomračenja. Poređenjem vremena pomračenja izračunata je razlika u geografskoj dužini Pariza i Uraniborga.

Cassini je posmatrao Jupiterove mjesece između 1666. i 1668. i otkrio odstupanja u svojim mjerenjima koja je u početku pripisivao svjetlosti koja ima konačnu brzinu. Godine 1672. Rømer je otišao u Pariz i nastavio posmatrati satelite Jupitera kao Cassinijev pomoćnik. Rømer je dodao svoja zapažanja Cassinijevim i primijetio da su vremena između pomračenja (posebno onih na Iou) bila kraća kako se Zemlja približavala Jupiteru, a duža kako se Zemlja udaljavala dalje. Cassini je dao saopštenje Akademiji nauka 22. avgusta 1676:

Čini se da je ova druga nejednakost posljedica toga što svjetlosti treba neko vrijeme da stigne do nas sa satelita; Čini se da svjetlosti treba desetak do jedanaest minuta da pređe udaljenost jednaku poluprečniku zemaljske orbite [11].

Reference uredi

  1. ^ "Ole Rømer". newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 13. 8. 2016.
  2. ^ "Ole Rømer". britannica.com. Pristupljeno 13. 8. 2016.
  3. ^ Niels Dalgaard (1996). Dage med Madsen, eller, Livet i Århus: om sammenhænge i Svend Åge Madsens forfatterskab (in Danish). Museum Tusculanum Press. pp. 169–. ISBN 978-87-7289-409-6. "... skipper og handelsmand i Århus, gift med Anne Olufsdatter Storm (død 1690) og far til astronomen Ole Rømer (1644–1710)."
  4. ^ Bogvennen (in Danish). Vol. 1–9. Fischers forlag. 1971. pp. 66–. "Denne antagelse tiltrænger en nærmere redegørelse: Ole Rømer udgik som student fra Aarhus Katedralskole i 1662. Ole Rømer Skolens rektor på den tid var Niels Nielsen Krog, om hvem samtidige kilder oplyser, at "hans studium ..."
  5. ^ Alastair H. Thomas (10 May 2010). The A to Z of Denmark. Scarecrow Press. pp. 422–. ISBN 978-0-8108-7205-9. "... although uniformity throughout the country was not achieved until statutes of 1683 and 1698, under the leadership of Ole Romer. The metric system was adopted in 1907 and is universal, though colloquially units such as tomme, tønde land, ..."
  6. ^ Tom Shachtman (12 December 2000). Absolute Zero and the Conquest of Cold. Houghton Mifflin Harcourt. pp. 48–. ISBN 0-547-52595-8. "... down to an almost mythical point, an absolute zero, the end of the end. Around 1702, while Amontons was doing his best work in Paris, in Copenhagen the astronomer Ole Romer, who had calculated the finite speed of light, broke his leg. Confined to his home for some time, he took the opportunity of forced idleness to produce a thermometer having two fixed points ..."
  7. ^ Don Rittner (1 January 2009). A to Z of Scientists in Weather and Climate. Infobase Publishing. pp. 54–. ISBN 978-1-4381-0924-4. "Fahrenheit's first thermometers, from about 1709 to 1715, contained a column of alcohol that directly expanded and contracted, based on a design made by Danish astronomer Ole Romer in 1708, which Fahrenheit personally reviewed. Romer ..."
  8. ^ Popularization and People (1911–1962). Elsevier. 22 October 2013. pp. 431–. ISBN 978-0-08-046687-3. "... letter from Fahrenheit to his Dutch colleague Hermann Boerhaave (1668–1738) dated 17 April 1729 in which Fahrenheit describes his experience at Rømer's laboratory in 1708."
  9. ^ Neil Schlager; Josh Lauer (2001). Science and Its Times: 1700–1799. Gale Group. pp. 341–. ISBN 978-0-7876-3936-5. "In 1708 Fahrenheit visited Ole Romer (1644–1710). Since at least 1702 Romer had been making alcohol thermometers with two fixed points and a scale divided into equal increments. He impressed upon Fahrenheit the scientific importance of ..."
  10. ^ Denmark. Udenrigsministeriet. Presse- og informationsafdelingen (1970). Denmark. An official handbook. Krak. pp. 403–. ISBN 978-87-7225-011-3. "It was perhaps fortunate that Ole Romer (1644–1710) was called home to Denmark after he had achieved world fame by ... of Copenhagen and oblige him to devote time and energy to thinking out measures against prostitution and begging."
  11. ^ Bobis, Laurence; Lequeux, James (2008). "Cassini, Rømer and the velocity of light". J. Astron. Hist. Herit. 11 (2): 97–105. Bibcode:2008JAHH...11...97B. doi:10.3724/SP.J.1440-2807.2008.02.02. S2CID 115455540.