Niža muzička škola

Niža muzička škola predstavlja niži stepen obrazovanja u muzičkoj umjetnosti. Ovakva vrsta muzičkih ustanova daje pregledan i jasan uvid najprije u osnove teorije muzike i solfeđa, a potom i u pravcu harmonije, nauke o muzičkim oblicima, pa čak djelimično i kompozicije. Ovakvi muzički programi u nižim muzičkim školama pomažu muzičarima početnicima da razvijaju svoje sviračke sposobnosti i teorijsko znanje iz muzike koje će eventualno kasnije proširivati i usavršavati u srednjim muzičkim školama i na muzičkim akademijama.[1]

Zgrada muzičke Akademije u Sarajevu. U istoj zgradi je i "Osnovna muzička škola Mladen Pozajić" osnovana kao "Gradska niža muzička škola" 15.2. 1950. godine.

Nastava uredi

Kako u nastavi u opšteobrazovnim osnovnim školama, tako se i u nastavi u muzičkim školama primjenjuju opšti nastavni principi. U muzičkim školama vaspitavaju se učenici kroz nastavu koja je očigledna, prilagođena njihovom uzrastu i zahtijeva učeničku aktivnost. Princip koji je također bitan u nastavi jeste postupnost – da se kreće od poznatog ka nepoznatom, od bližeg ka daljem, od lakšeg ka težem, i što je u muzici jako važno: od konkretnog ka apstraktnom. Svi navedeni nastavni principi u nastavi solfeđa i teorije se odvijaju na više različitih polja istovremeno i za cilj imaju uporedno usvajanje znanja i vještine. Predmet solfeđo se izučava tokom cjelokupnog osnovnog muzičkog obrazovanja. Cilj nastave solfeđa u osnovnim muzičkim školama jeste sticanje opšte muzičke pismenosti koja, kao nastavni proces, počinje uvođenjem prvih pisanih znakova za određene melodijske i muzičko-ritmičke pojave i traje sve do potpunog ovladavanja muzičkim pismom kao grafičkim odrazom "muzičkog jezika." Pojam muzičkog opismenjavanja podrazumijeva mnogo širi sadržaj, pa je zbog toga neophodna uska povezanost solfeđa sa teorijom muzike. Rad na savladavanju ove obimne i raznovrsne materije se odvija kroz tri osnovne muzičke aktivnosti: slušanje, izvođenje i stvaranje muzike. Predmet teorija muzike se zasebno izučava u šestom (posljednjem) razredu osnovne muzičke škole, ali se tokom prvih pet razreda teorija muzike obrađuje na časovima solfeđa, s obzirom na to da se ova dva predmeta međusobno dopunjavanju i prožimaju.[1]

Sredstva za održavanje nastave u nižim muzičkim školama uredi

 
Klavir, najvažnije nastavno muzičko sredstvo u nižim muzičkim školama.

Osnovna sredstva za nastavu, kako muzičku, tako i vanmuzičku, jesu tabla, kreda i udžbenik. U muzičkoj nastavi se također koristi i muzička tabla, odnosno tabla sa iscrtanim notnim sistemima. Od očiglednih sredstava se također mogu koristiti i panoi u vidu muzičkih podsjetnika. Najvažnije nastavno muzičko sredstvo je svakako klavir, jer je bez njega nemoguće zamisliti čas u muzičkoj školi. Klavir je neophodan za skoro sve segmente muzičke nastave, bilo da se radi o slušanju, stvaranju ili reprodukovanju muzike. Razvoj savremenih tehnologija omogućava upotrebu računara i odgovarajućih aplikacija u svim vidovima nastave, pa i u nastavi solfeđa i teorije muzike. U zavisnosti od tehnološkog napretka škole, postojanja moderne opreme u školi, moguće je čak i postojanje multimedijalnih učionica za obavljanje muzičke nastave.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b c "Niža muzička škola" (PDF). infoteh.etf.unssa.rs.ba. Pristupljeno 10. 7. 2015.