Namazđah

Namazđah je zvornička mahala koja se prostire od Mejdana na istoku do Čaršije na zapadu, odnosno od vojnog logora do željeznog mosta na Drini. Ime je dobila po riječima namaz i đah (nekad, ponekad), što bi značilo da se u Namazđahu molitva obavljala i prije izgradnje džamije. Imam Namazđah džamije je u posljednjim godinama svoga života bio pjesnik i derviški šejh Hasan Kaimija. Kuće i drugi stambeni objekti pripadali su uglavnom trgovačkim porodicama. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kroz Namazđah je prolazila Ulica Avde Karabegovića, a u doba socijalističke Jugoslavije Ulica braće Skopljakovića.

Za vrijeme austro-ugarske vladavine i Kraljevine Jugoslavije, u Namazđahu su se nalazili jedan dio vojnog logora, automehaničarska radnja i garaža, Selmanagića han i Sokolski dom (koji će postati Dom DTV Partizan), a kasnije bioskop "Drina" i Stolarsko preduzeće "Mladost". Izgradnjom građevina kao što su Robna kuća "Zvorničanka", stambeni blok "Namazđah", zabavište, autobuska stanica, stambena zgrada sa tri sprata pokraj stadiona, vremenom je nestala stara mahala, a sa njom i džamija mada nisu postojali razlozi za njeno rušenje jer se nije nalazila unutar područja stambenih objekata. Namazđah džamija podignuta je 1911. godine na mjestu gdje je do prethodne godine stajala stara drvena džamija. Svečano je otvorena 25. augusta 1911. Srušena je 1978. Njen graditelj bio je Andraš Skibar i bila je glavna džamija u gradu. Posljednji imam bio je Hivzija ef. Suljkić.

U Lagerima se, između pošte i autobuske stanice, nalazila baraka koju je za svoje potrebe koristila austro-ugarska vojska. Služila je i kao vjerski objekat katoličkim vojnicima i stanovništvu sve do 1918, ali i u periodu između svjetskih ratova. Narod ju je nazivao katoličkom crkvom iako spolja nije imala vjerskih obilježja. Porušena je nakon Drugog svjetskog rata, a na prostoru između autobuske stanice i glavne gradske ulice podignut je park, koji je u funkciji bio sve do izgradnje zgrade pošte 1958. U ovoj crkvi čuvana je umjetnička slika oficira Klara sa kraja 19. vijeka. Na slici je naslikan Isus kako lebdi nad gradom kao njegov zaštitnik. Sliku je nakon rušenja crkve preuzeo Andraš Skibar, a danas se nalazi u vlasništvu Narodne biblioteke i Muzejske zbirke u Zvorniku.

U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Namazđahu su živjele porodice: Abinuni, Ćivići, Bararoni, Bazardžanovići, Hajdarevići, Jocići, Kurići, Kamišalići, Pašići, Selmanagići, Tomići, Šakančići, Uzejragići, Vidakovići i dr.

Literatura

• Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.