Wikipedia

MiG-29

Mikojan-Gurjevič MiG-29 (ruski: Микоян и Гуревич МиГ-21; NATO naziv: "Fulcrum") jest sovjetski višenamjenski lovački avion. Prvi prototip je poletio 1977. godine, a paralelno je razvijan sa Su-27. Razvijen je kako bi bio konkurencija američkim F-16 i F-18.

MiG-29
MiG-29
ProizvođačMikojan
Prvi let6. oktobar 1977
Statusu upotrebi
Glavni korisnikRusija, Indija, Ukrajina i mnogi drugi.
Cijena29 miliona $ (2009.)

Razvoj uredi

Priča o avionu MiG-29 je započeta početkom sedamdesetih godina kada je konstruktorski biro "Mikojan" radio na više idejnih projekata novog lovačkog aviona 1980tih godina. Kako se to radi i na Zapadu, "Mikojan" je nastavio s razvojem svojih projekata u skladu sa dostignutim stepenom razvoja novih metoda i procesa projektovanja, u skladu sa stečenim iskustvima u eksploataciji i u borbenoj primjeni svojih aviona i najboljih zapadnih aviona, ali i u skladu sa potrebama, da novi projekat može zadovoljiti buduće zahtjeve potencijalnih korisnika.

Detaljan projekat aviona MiG-29 je započet 1974. godine. Od samog početka MiG-29 je bio projekat od posebnog značaja za sovjetsko RV a njegov značaj je sve više rastao sa nastupajućim vremenom. NATO u to vrijeme usvojio taktiku prodiranja u sovjetski zračni prostor svojim bombarderskim i jurišnim avionima na malim visinama, a da tadašnji sovjetski avioni MiG-23 nisu bili opremljeni radarima sa mogućnošću "osmatranja i gađanja nadolje". Prema tome nisu mogli ni autonomno napadati takve ciljeve (protivnike) koji lete na malim visinama u svim vremenskim uslovima. Također, Amerikanci su 1974. godine u naoružanje uveli lovac-presretač F-15 Eagle i da su iste godine poletjeli prototipovi lahkog lovačkog aviona s oznakama YF-16 (kasnije poznat lovac F-16 Fighting Falcon) i YF-17 (kasnije mornarički lovac-bombarder F/A-18 Hornet). Osim toga, sovjetskih aviona su ostvarili ne baš slavan rezultat u lokalnim ratovima, naročito na Bliskom istoku. MiG-29 je trebao biti bolji od novih zapadnih lovaca u bliskoj borbi u zraku, da im bude ravnopravan protivnik ili da ih nadmaši u borbama izvan zone vizuelne vidljivosti, da se uspješno bori protiv jurišnih i bombarderskih aviona kakvi su naprimjer F-111, ali i novi avion MRCA koji se tada rađao u Zapadnoj Evropi a kasnije dobio naziv Tornado.

Ukupno je proizvedeno 13 prototipova aviona MiG-29, a prvi je poletio 6. oktobra 1977. godine. Pilot je bio Aleksandar Fedotov (poginuo je 1984. godine u udesu aviona MiG-31). Dva glavna probna pilota su bili Aleksandar Fedotov i Valerij Menitski. Zapad je došao do prvih fotografija prototipova aviona MiG-29 pomoću satelita novembra 1977. godine i dao im privremenu oznaku Ram-L.

U toku ispitivanja prototipova bilo je određenih problema: Menitski je morao iskočiti iz prototipa PT2 (16. juna 1978. godine) nakon loma motorskog nosača, a Fedotov je morao iskočiti iz PT4 nakon eksplozije komore za sagorjevanje na jednom motoru. Oba otkazivanja su nastala zbog grešaka proizvođača. Ispitivanje prototipova je uspješno završeno i prvi serijski avion je isporučen Frontovskoj avijaciji SSSR-a tokom 1983. godine. Opremanje zrakoplovstva novim avionom se brzo odvijalo, sa prioritetom onih zrakoplovnih jedinica koje su bile stacionirane u blizini "željezne zavjese". Prvo javno prikazivanje aviona MiG-29 Zapadu je izvršeno tokom posjete grupe od šest aviona MiG-29 Finskoj u julu 1986. godine. Već 1987. godine i prvi avioni MiG-29 su ušli i u naoružanje Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva. U početnoj fazi uvođenja aviona u naoružanje bilo je dosta problema s ovladavanjem novih tehnologija. Vrijeme između dva otkaza je bilo dosta kratko (2 - 3 sata tokom 1983. godine), motori su bili podvrgavani čestim pregledima sa početnim resursom od samo pedesetak sati. Vrlo brzo su problemi prevaziđeni i počevši od 1986. godine avion je dostigao ustaljeni stepen pouzdanosti, praćen daljnjim unapređivanjem i povećanjem rokova rada motora i drugih komponenata.[1]

Opis uredi

 
Pogled na nos aviona.

Na avionu MiG-29 je izvršena intenzivna integracija (stapanje) krila i trupa. Krila su trapeznog oblika s uglom strijele napadne ivice od 420, s izraženim korjenim produžecima s uglom strijele od 730 u koje su ugrađeni dopunski uvodnici zraka i top. Zbog toga su strejkovi debeli i grade znatan valni otpor pri prelasku sa podzvučnih na nadzvučne brzine. Kao posljedica toga, vrijeme ubrzanja u transsonici je znatno veće nego naprimjer kod aviona F-16. U korjenom dijelu izlazne ivice krila su ugrađena zakrilca, koja se pri polijetanju i slijetanju obaraju na ugao od 250 stepeni. Pored zakrilca prema krajevima krila su ugrađena krilca, koja se otklanjaju za ugao ±200 stepeni. Duž napadne ivice krila su ugrađena pretkrilca. Obaranje (izvlačenje) pretkrilaca se vrši automatski, pri sletanju po signalu o izvučenosti stajnog trapa, a u letu po signalu sistema za ograničenje napadnog ugla. Maksimalni ugao otklona pretkrilaca iznosi 200 stepeni. Pri manevrisanju brzinama M Ł 0,8 i pri napadnom uglu a Ł 90 pretkrilca se automatski otklanjaju na ugao od 200 stepeni.

Motori uredi

Za pogon aviona MiG-29 namjenski je razvijen motor RD-33. To je dvostrujni, dvovratilni turbomlazni motor sa komorom za dopunsko sagorjevanje (DS). On ostvaruje maksimalan potisak od 50,4 kN bez DS, a 83 kN sa DS, pri čemu su odgovarajuće specifične potrošnje goriva 0,75 i 1,96 kg/daN/h. Protok zraka kroz motor iznosi 77 kg/s, a stepen dvostrujnosti je 0,55. Masa motora je 1.050 kg, dužina mu je 4,2 m, prečnik uvodnika 0,80 m, a maksimalan prečnik oko 1 m. Ukupan stepen kompresije motora iznosi 21,7. Rotorski dio motora čine: četvorostepeni ventilator, devetostepeni kompresor visokog pritiska i jednostepene turbine visokog i niskog pritiska. Motor RD-33 pripada klasi motora s odnosom potiska i mase od 8 (daN) : 1 (kg); ima elektrohidromehaničko upravljanje i satni resurs u granicama od 300 - 400 sati. Daljnji pravci strukture motora su usmjereni na monokristalne lopatice turbine, na potpuno digitalno upravljanje i na poboljšanje tehnike hlađenja diskova i lopatica turbine. Novije verzije motora imaju povećan potisak za 10% i resurs od 700 - 1000 sati. Za pogon aviona MiG-29 se koriste dva motora RD-33.

Pilotska kabina uredi

 
Pilotska kabina MiGa-29

Piloti sjede u izbacivim sjedištima koji se mogu aktivirati na nultoj visini (piloti se mogu sigurno katapultirati iz kabine dok je avion na zemlji). Uz zaslon ispred pilotskog vjetrobranskog stakla (en. "head up display, HUD") kabina je opremljena s uobičajenim pokazivačima. Težnja je očito bila napraviti pilotsku kabinu što sličnijom onoj na MiG-u 23 za lakši prijelaz pilota na novi tip aviona. Od svih prethodnih ruskih lovaca MiG-29 ima najbolju vidljivost iz pilotske kabine uzdignute iznad trupa aviona. Daljnja modernizacija model uključuje elektronične zaslone s modernim LCD više-funkcionalnim zaslonima umjesto klasičnih pokazivača (en. glass cockpit).

Verzije uredi

 
Peruanski MIG-29SE.
 
Srbijanski MiG-29UB.

MiG-29 (9-12)

Izvorna verzija; u operativnu upotrebu ušla 1983.; NATO oznaka Fulcrum-A.

MiG-29A (9-12A)

Izvozna verzija za Varšavski pakt; jednostavnija elektronika i bez mogućnosti nošenja nuklearnog oružja.[2]

MiG-29B (9-12B)

Izvozna verzija za kupce izvan Varšavskog pakta. Još slabija elektronika.[2]

MiG-29UB (9-51)

Dvosjed s ograničenom borbenom sposobnošću.

MiG-29S (9-12S)

Verzija samo za Sovjetski Savez i Varšavski pakt. Novi N019M Topaz radar, unaprijeđene letne kontrole, avionika i IFF sistem te povećana nosivost oružja.[3][4]

MiG-29SD (9-12SD)

Izvozna verzija 9-12S sa slabijom elektronikom.[4]

MiG-29SE (9-12SE)

Izvozna verzija temeljena na 9-12SD; ista elektronika ali s mogućnošću ugradnje sonde za nadopunu goriva tokom leta.[4]

MiG-29S (9-13S)

Povećan kapacitet goriva, mogućnost ugradnje sistema za ometanje L203BE Gardeniya.[4]

MiG-29SE (9-13SE)

Izvozna verzija s gotovo svim unaprijeđenjima koje imaju ruske S verzije.[4]

MiG-29SM (9-12SM)

Verzija samo za Sovjetski Savez i Varšavski pakt. Mogućnost lansiranja i navođenja raketa Kh-29T/TE te bombi KAB-500KR[4] Prvi prototip ove verzije poletio je 1995. godine.

MiG-29SMT (9-17)

Veći kapacitet goriva, novim premaz boje sa stealth osobinama, te nova avionika testirana na nekoliko probnih zrakoplova. Slovo T u oznaci SMT označava "toplivo" tj. gorivo.[5]

Upotreba uredi

 
Indijski MiG-29.

MiG-29 prvi put je predstavljen javnosti u Finskoj u junu 1986. U septembru 1988. dva primjerka zrakoplova izložena su na aero-mitingu u Velikoj Britaniji. Sljedeće 1989. godine tokom prve sedmice aeromitinga u Parizu MiG-29 desio se incident kada se srušio.[6] Pariska prezentacija bila je tek drugo javno pokazivanje sovjetskih lovaca od 1930. godine. Zapadni posmatrači bili su impresionirani osobinama i mogućnostima zrakoplova.

Na MiGu-29 su u Zalivskom ratu letjeli i irački piloti. Prema USAF-u, srušeno je pet aviona.[7] Za njihovo rušenje više je kriva slaba obuka pilota, loša protivzračna odbrana i loše održavanje nego njegov kvalitet. Osam pilota MiGa-29 prebjeglo je u Iran gdje i danas lete u iranskim zračnim snagama.

Kubanski MiG-29 srušio je dva civilna aviona Cessna 337 1996. kada su se oni približili kubanskom zračnom prostoru.[8]

MiGovi u sirijskim zračnim snagama patroliraju iznad Sirije i Libana. Sirijski piloti hvale mogućnosti zrakoplova i njegov sistem naoružanja.

Indijski MiGovi učestvovali su u ratu u Kašmiru. Bili su zračna podrška za Mirage 2000 koji su ispuštali laserski navođene bombe na neprijateljske ciljeve. Indijske zračne snage modificirale su MiG-29 i uspješno testirale ispaljivanje rakete zrak-zrak s njegovih nosača. Indijski zrakoplovi su i prije kašmirskog rata bili opremljeni opremom za samozaštitu ("Chaff" - listići metalne folije koji se izbacuju iz aviona radi ometanja neprijateljskih radara koji te listiće prepoznaje kao objekt; "Flare" – mnoštvo svjetlećih raketa za zavaravanje navođenih raketa).

SFRJ i SRJ uredi

Bivša SFRJ kupila je krajem 1987. 14 MiGova-29 i 2 MiG-29UB. Jedina jedinica opremljena s njima bila je 127. eskadrila s Batajnice.[9] Prvi zrakoplovi stigli su u SFRJ 24. septembra 1987. bez oznaka. Radilo se o dva dvosjeda kojima su uskoro dodane oznake te evidencijski brojevi 18301 i 18302. U jugoslavenskog zrakoplovstvu, jednosjedni MiG-29 označavani su kao L-18 a dvosjedi kao NL-18.[10] Glavna grupa od 14 jednosjeda stizala je u dva navrata 22. i 28. decembra iste godine i 1988.[11] Zbog predviđanja da će se u budućnosti zrakoplovstvo svesti na manje od 100 operativnih lovaca, za period od 1995. do 2000. razmatrana je kupnja dodatnih Fulcruma.[12] To se međutim zbog skorog raspada države nikada nije ostvarilo.

Izbijanjem sukoba u Hrvatskoj, MiGovi su napadali ciljeve na području Slavonije tokom čega su tri i oštećena uslijed djelovanja hrvatskih snaga.[13] Svih 16 aviona preživjelo je sukob te su nastavili letjeti u sastavu zrakoplovstva Savezne Republike Jugoslavije. Tokom sankcija koje su uvedene prema SRJ zbog učešća u agresiji na Hrvatsku i BiH, zrakoplovi nisu redovno održavani te je 1999. dočekao samo mali broj potpuno ispravnih aviona.

Novo ratno djelovanje imali su za vrijeme NATO-ovog bombardiranja SRJ u sklopu operacije Saveznička Sila. Već prve noći 24. marta 1999., od pet MiGova-29 koliko ih je poletjelo, tri su oborena, jedan je oštećen i jedan je sletio s teškim kvarovima.[14] Sljedeći dan oborena su i dva aviona koja su zalutala u bosanskohercegovački zračni prostor.[14] Nakon stanke od gotovo mjesec dana, jedan jugoslavenski Fulcrum poletio je 4. maja kako bi presreo NATO zrakoplove na području Valjeva. Ponovljeni kvarovi na zrakoplovu rezultirali su u tome da je oboren uz pogiblju pilota.[14] Do završetka bombardiranja, dodatna četiri zrakoplova uništena su na tlu dok je jedan izgubljen tokom letnih testiranja.[14]

Korisnici uredi

 
Korisnici aviona MiG-29.
 
Bugarski MiGovi 29.
 
Njemački MiG-29.

Bivši korisnici uredi

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "AEROMAGAZIN" br.3, juni 1998.
  2. ^ a b "MiG-29 Fulcrum-A in service" (jezik: engleski). Vectorsite.net (8. 5. 2010.)
  3. ^ Gunston & Gordon, str. 245 (1998)
  4. ^ a b c d e f Gunston & Gordon, str. 246 (1998)
  5. ^ "Ruski programi modernizacije bojnih zrakoplova - MiG-29" (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 2. 11. 2012. Pristupljeno 16. 2. 2014. Tino Jelavić, Hrvatski vojnik br. 69
  6. ^ http://www.weeklystandard.com/Content/Public/Articles/000/000/013/788wbhgw.asp
  7. ^ USA Air Force Milestones, 1999-12-31 Arhivirano 16. 5. 2009. na Wayback Machine.
  8. ^ http://www1.umn.edu/humanrts/cases/86-99.html
  9. ^ Dimitrijević (2006), str. 261
  10. ^ Dimitrijević (2006), str. 262
  11. ^ Dimitrijević (2005), str. 81
  12. ^ Dimitrijević (2005), str. 85
  13. ^ Dimitrijević (2005), str. 89
  14. ^ a b c d "Yugoslav & Serbian MiG-29S" (jezik: engleski). Acig.org (13. 5. 2010.)

Literatura uredi

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=MiG-29&oldid=3494353"