Wikipedia

Meri Cetinić

Meri Cetinić, jest hrvatska pop pjevačica, pijanistica, kompozitor i sopranistica. Rođena je 15.juna 1953. u Splitu. Jedna je od najpopularnijih dalmatinskih izvođača zabavne muzike i najpopularnija kantautorica dalmatinskih šansona.[1] Između 1970-ih i 1990-ih izdala je 12 albuma sa glavnim jugoslavenskim i hrvatskim diskografskim izdavačima, od kojih su neki ostvarili zlatne i platinaste tiraže.[2] Njeguje prepoznatljiv muzički stil, u kojem spaja dalmatinsku šansonu sa bluesom, soulom, a u novije vrijeme i sa jazzom. Poznata je po osebujnom glasu, a trenutno živi u Splitu.[1]

Biografija uredi

Porodica Meri Cetinić porijeklom je iz Blata na ostrvu Korčuli, od kuda početkom 1950-ih dolaze u Split. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj porodici, Meri vrlo rano ispoljava talent za muziku, a osobito za pjevanje. Prve nastupe bilježi već kao dijete, a u osnovnoj školi je često dobijala i glavne uloge u školskim priredbama. Kasnije završava srednju Muzičku skolu i Pedagošku akademiju, muzički smjer u Splitu. Tokom njenog djetinjstva u Splitu kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih Meri je upijala sve što je bilo vezano uz muziku. Kroz svoga starijeg brata Antu, tada iskusnijeg muzičara, počela je slušati crne pjevače, a zavoljela je blues i gospel muziku.[1]

Muzičko stvaralaštvo uredi

Sa 14. godina odnosi pobjedu na "Raspjevanom proljeću" u Splitu sa pjesmom "Topla i nježna ljubav" (Warm and tender love) Percy Sledgea. Godinu dana kasnije postaje članicom grupe "Che", gdje svira klavijature. U 17. godini prelazi u grupu "Delfini" kao vokalna solistica, te odlazi na prvu turneju po SSSR-u. Mahom je pjevala repertoar Janis Joplin, grupa Deep Purple, Led Zeppelin i sličnih atrakcija iz svijeta rok muzike. Nakon saradnje s "Delfinima", Meri upisuje Pedagošku akademiju]] i radi na usavršavanju glasa. Na akademiji 1972. godine susreće Slobodana M. Kovačevića, vrsnog domaćeg kompozitora, te zajedno s njim osniva grupu More, u kojoj Meri svira klavir i pjeva. Grupa snima nekoliko singl ploča i album More koji postiže veliki uspjeh, kao i naslovna pjesma. Na Splitskom festivalu grupa "More" nastupa dva puta i oba puta imaju zapažen nastup: 1976. s pjesmom "Gdje god da pođeš" i 1978. "Samo simpatija", koji je postigao veliki uspjeh i popularnost. Nakon nekoliko uspješnih godina s grupom "More" Meri Cetinić krajem 1970-ih započinje solističku karijeru. Glavnog saradnika pronalazi u bratu Anti koji već tada živi u Holandiji, te s njim snima nekoliko prvih solističkih albuma, koji su u Jugoslaviji bili veoma dobro prihvaćeni. Osim s njim, Meri Cetinić je radila i sa vrsnim dalmatinskim autorima tog vremena. Među njima se posebno ističu kompozitor Zdenko Runjić, tekstopisci-pjesnici Jakša Fiamengo, Krsto Juras, Ivica Flesch i Momčilo Popadić, te aranžer Stipica Kalogjera, mada ne treba zaboraviti ni činjenicu, da je dobar dio svoga repertoara Meri Cetinić napisala sama. Meri je pjevala i sve prateće glasove te svirala klavir, a sav produkcijski i aranžerski dio, te sviranje svih ostalih instrumenata, djelo su njenog brata Ante Cetinića. Paralelno sa autorskim albumima, u saradnji sa Zdenkom Runjićem Meri godinama nastupa na Splitskom festivalu, te godinu za godinom ostvaruje velike festivalske uspjehe. Pjevačicom godine u Jugoslaviji proglašena je, slično kao i Seid Memić Vajta 1981. i 1982., a 1983. dobija i prestižnu "Zlatnu pticu" matične diskografske kuće "Jugoton" za izvanredne diskografske uspjehe, te Estradnu nagradu 1988. godine.[1]

Festivali uredi

Meri Cetinić ima iza sebe brojne nastupe na domaćim festivalima, a najupečatljiviji trag ostavila je na Splitskom festivalu, na kojem se pojavljuje od 1976. godine. Osim toga, nekoliko nastupa na Opatijskom festivalu, Vašem šlageru sezone i Festivalu dalmatinskih šansona u Šibeniku.

Festival Split:

  • 1974 Bakalar (uz grupu "More" i Đanija Maršana)
  • 1976 Gdje god da pođeš (uz grupu "More")
  • 1976 Pjesma moru
  • 1977 Stari ljubavnici
  • 1978 Samo simpatija (uz grupu "More")
  • 1979 Četiri stađuna
  • 1980 Lastavica
  • 1981 U prolazu
  • 1981 Ti si moja sudbina
  • 1982 Niko neće u mornare
  • 1983 Živjela ljubav
  • 1985 Život zlata vrijedi
  • 1985 Sloboda (Večer "Ustanak i more")
  • 1986 Konoba (sa Tedijem Spalatom)
  • 1986 Nevista (Autorska večer Zdenka Runjića)
  • 1986 Jedina zemljo, o mati moja (Večer "Ustanak i more")
  • 1987 Ostavljaš me samu
  • 1988 Jubav si moja zauvik
  • 1988 Vraćam se (Splitski biseri 1960-1970)
  • 1988 Veslaj, veslaj (sa Oliverom, Splitski biseri 1960-1970)
  • 1988 Marjane, naš Marjane (Večer "Ustanak i more", sa Oliverom, Maruškom Kalogjera i Tonijem Kljakovićem)
  • 1989 Dome moj
  • 1989 Tvoje more, majko zemljo (Večer "Ustanak i more")
  • 1990 Perlo moja
  • 1991 Drugi vitri sada pušu
  • 1991 Ti si moja rođena (Večer "Lijepa naša")
  • 1992 Ljubav
  • 2005 Sjena tvoga tila

Melodije hrvatskog Jadrana:

  • 1993 Di nima svađe nima ni ljubavi (sa Tedijem Spalatom)
  • 1994 Mama, mama
  • 1995 Gardeline moj
  • 1996 Gorko vino
  • 1997 Dišpet
  • 1998 Željo, tugo
  • 2001 Voljela sam te

Festival Opatija:

  • 1975 Ovo vrijeme (uz grupu "More")
  • 1982 Iluzija
  • 1985 Pisma iz hotela

Vaš šlager sezone:

  • 1981 Kako zvoni tvoje ime
  • 1987 Zadnji ples
  • 1988 Ako je život pjesma

Zagrebfest:

  • 1974 Raskršće svih putova (uz grupu "More")
  • 1979 Dijete (Večer šansona)
  • 1988 Pelud i svila
  • 1999 Ne zovi me u proljeće

Dalmatinska šansona - Šibenik:

  • 1998 Putovanja
  • 2000 Griža
  • 2001 Ti me čuvaš (sa Elijem Žuvelom)
  • 2003 Rijeka bez povratka
  • 2004 Kruh i sol
  • 2005 U samoći prolazi mi vrime

Beogradsko proleće:

  • 1977 Vjeruj sad

Hit parada:

  • 1976 Moja zvijezda

MESAM:

  • 1985 Balada

Jugovizija:

  • 1987 Samo ljubav (uz "Familiju")
  • 1988 Ne sudite mi noćas

[3]

Uspjesi uredi

Uglavnom festivalske pjesme iz 1980-ih godina i emotivne dalmatinske šansone intimnog izraza: "Četiri stađuna", "Mornareva žena", "Samo simpatija", "Lastavica", "U prolazu", "Malo mora na mom dlanu", "Putovanja", "Potraži me u predgrađu", "Konoba", "Ja sam žena", "Zemlja dide mog", "Niko neće u mornare", "Živjela ljubav", "Život zlata vrijedi" i druge. Na festivalu Split 1989. izvodi vlastitu kompoziciju "Dome moj" i osvaja 3. nagradu publike. Ista kompozicija doživjela je i internacionalnu verziju. Snimljena je u Belgiji 1990. pod nazivom "Veel te mooi", koju su u duetu izveli Erik Van Neygen i Sanne.

Muzička ostvarenja uredi

  • "Meri" (1979), zlatni album, snimljen s vodećim studijskim muzičarima i "Zagrebačkim solistima"
  • "Ja sam žena" (1980), dijamantni album
  • "U prolazu" (1981), platinasti album
  • "As" (1982), platinasti album
  • "Prašina s puta" (1983), zlatni album
  • "Najveći uspjesi" (1984), kompilacija
  • "Meri VI" (1985), zlatni album
  • "Potraži me" (1988), platinasti album
  • "Zlatni snovi" (1989)
  • "Najveći uspjesi" (1992), kompilacija
  • "Sve najbolje" (1994), kompilacija
  • "Zašto te volim" (1996)
  • "Putovanja" (1998), s muzičarima iz grupe "Song Killers"
  • "Malo mora na mom dlanu" (2002), snimak koncerta iz splitskog HNK, uz goste i prijatelje (Oliver Dragojević, Zorica Kondža, Tedi Spalato, klapa "Kumpanji"). Hrvatska muzička nagrada "Porin" za najbolji album zabavne muzike 2002. godine
  • "Zlatna kolekcija" (2004), kompilacija
  • "Tiramola" (2006), jazz-album sa grupom "Black Coffee"

[3]

Vanjski linkovi uredi

Reference uredi

  1. ^ a b c d http://www.mericetinic.com/biography.htm
  2. ^ "Meri Cetinić". Discogs.com. Pristupljeno 29. 3. 2012.
  3. ^ a b http://www.mericetinic.com/Festivalske%20izvedbe/Festivalske%20izvedbe%201.htm
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Meri_Cetinić&oldid=3504982"