Marija Amalija Austrijska (parmska vojvotkinja)

Marija Amalija Austrijska
Marija Amalija Austrijska
Supružnik	Ferdinand od Parme
Djeca	Karolina od Burbon-Parme; Ludovik I Etrurijski; Marija Antonija od Burbon-Parme; Karla Marija od Burbon-Parme
Dinastija	Habsburg-Lotaringija
Otac	Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva
Majka	Marija Terezija Austrijska
Rođenje	26. februar 1746 ; Beč
Smrt	18. juni 1804; Prag

Marija Amalija Austrijska (punim imenom Marija Amalija Antonija Josipa Ivana; 26. februar 1746 - 18. juni 1804) je bila vojvotkinja Parme, Piacenze i Gustalle po braku.

Rane godine uredi

Bila je osmo dijete kraljice Marije Terezije i Franje I Stjepana, cara Svetog Rimskog Carstva. Kao kćerka austrijske vladarice nosila je titulu nadvojvotkinje od Austrije, princeze od Ugarske, Bohemije, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a kao kćerka cara i kraljice oslovljavanje Carska i Kraljevska Visost. Marija Terezija je bila poznata po tome što je nejednako tretirala svoju djecu i vidljivo više pažnje poklanjala pojedincima, pogotovo nadvojvotkinji Mariji Kristini, a Mariju Amaliju je smatrala preživahnom.

Sa 22 godine nadvojvotkinja Marija Amalija se zaljubila u princa Karla od Zweibrückena koji je često posjećivao bečki dvor i kojeg je carska porodica dobro poznavala. Međutim, carica Marija Terezija ga nije smatrala dovoljno dobrim kandidatom za udaju svoje kćeri. Željela je da se uda ili za vojvodu Parme ili za napuljskog kralja, koji je planirao oženiti njenu mlađu sestru Mariju Josipu prije nego što je umrla od boginja. Karlo je nakon toga ogorčeno zauvijek napustio Beč.

Brak i politika uredi

Marija Amalija kao vojvotkinja Parme

Protiv svoje volje Marija Amalija je bila zaručena za Ferdinanda, vojvodu Parme, unuka kralja Luja XV Francuskog. Napustila je rodnu Austriju 1. jula, kada je brak sklopljen preko predstavnika, i udala se 19. jula 1769. godine. Njena udaja je bila jedan od načina da se Marija Terezija izmiri sa francuskim kraljem, a kasnije je još jednu kćerku, Mariju Antoanetu, udala za njegovog unuka, budućeg Luja XVI Francuskog. Marijin Amalijin brak sa Ferdinandom je podržavao i njen stariji brat, Josip II, car Svetog Rimskog Carstva, čija je prva supruga, Izabela Marija od Parme, bila Ferdinandova sestra. Marijin Amalijin suprug je bio šest godina mlađi i Marija Amalija je dva mjeseca odbijala konzumirati svoj brak zbog muževe nehigijene. Marija Amalija je kasnije ipak rodila devetero djece.

Čim je stigla u Parmu, nova vojvotkinja se počela miješati u politiku muževe države uz savjete svoje majke. Baš kao i njena majka, Marija Amalija je bila de facto vladarica muževih posjeda. Ubrzo je pod Marijinim Amalijinim vodstvom Parma postala marioneta Austrije. Marija Amalija je potpuno zasjenila Ferdinanda i izazivala skandale svojim brojnim ljubavnicima. Njen razuzdani život je šokirao evropske monarhe, i svi su polahko prekidali svoje veze sa parmskim dvorom. Marija Amalija je otpustila ministra koji se protivio njenoj nevjeri suprugu i zamijenila ga Špancem kojeg joj je preporučio kralj Karlo III Španski. Međutim, ni novi ministar nije imao uticaja nad vojvotkinjom koja je nastavila svoj razuzdani život. Na kraju je Karlo III, ne želeći više imati išta sa Marijom Amalijom, prekinuo sve veze sa Parmom i ukinuo joj svoju finansijsku pomoć.

Porodični odnosi uredi

Nadvojvotkinja Marija Amalija

Za kćerino ponašanje saznala je i carica Marija Terezija, koja je, kako bi udovoljila francuskom dvoru, prekinula kontakt sa Marijom Amalijom i zabranila svojoj djeci da joj pišu. Marija Terezija je pokušala opet uspostaviti kontakt sa kćerkom tek nakon rođenja Marijinog Amalijnog sina, ali bezuspješno.

Marija Amalija se u svim aspektima svoga života razlikovala od prosječne žene njenoga statusa. Na dvor je puštala prosjake, oblačila se jednostavnije, i manje pažnje poklanjala svom izgledu. Kada je njena starija sestra, Marija Kristina, vojvotkinja Tešina, posjetila sestru, majci je napisala da je oduševljena njenom djecom, a pogotovo najstarijom kćerkom.

Vojvotkinja Marija Amalija je ostala u kontaktu sa svojim mlađim sestrama, francuskom kraljicom Marijom Antoanetom i napuljskom kraljicom Marijom Karolinom. Jedno od posljednjih pisama koje je Marija Antoaneta napisala u zatvoru prije nego što je pogubljena pod giljotinom 1793. godine bilo je upućeno Mariji Amaliji. Svoju najstariju kćerku nazvala je po sestri i tako odbila poštovati majčinu želju da sve najstarije kćerke njenih kćerki budu nazvane po njoj (kao što je Marija Antoaneta nazvala svoju prvu kćerku). Mlađu kćerku nazvala je po Mariji Antoaneti. Nakon pogubljenja sestre i njenog supruga Marija Amalija je razvila veliko nepovjerenje i mržnju prema Francuzima.

Nakon što je Napoleon Bonaparte osvojio Italiju, Marija Amalija i njena porodica su preselili u Prag, gdje je ona i umrla 1804. godine. Sahranjena je u Pragu, ali je njeno srce doneseno u Beč.