Marš na Versailles

Marš na Versailles (francuski: La Marche des Femmes sur Versailles) bio je jedan od najranijih i najznačajnijih događaja Francuske revolucije. Marš je započeo među ženama na pariskim pijacama koje su se 5. oktobra 1789. pobunile zbog visoke cijene i nestašice hljeba. Njihove demonstracije su se ubrzo ispreplele sa aktivnostima revolucionara koji su tražili liberalne političke reforme i ustavnu monarhiju za Francusku. To je dovelo do velikog marša na Versajski dvorac u kojem su postavili svoje zahtjeve kralju Luju XVI. Sutradan je mnoštvo prisililo kralja, njegovu porodicu i veći dio francuske skupštine da se vrate sa njima u Pariz.

Kraljeve odaje, soba gdje se porodica sakrila pred ruljom

Ovi događaji su okončali kraljevu nezavisnost i označili promjenu moći i početak uspostavljanja reformi. Ovaj marš je simbolizirao novi odnos snaga koji je potisnuo drevni privilegirani poredak francuskog plemstva favorizirajući obični narod koji je pripadao Trećem staležu. Nakon okupljanja velikog broja ljudi koji su predstavljali uzrok izbijanja Francuske revolucije, marš na Versailles se pokazao presudnim trenutkom izbijanja Francuske revolucije.

Pozadina uredi

Nakon slabe žetve, deregulacija tržišta žitarica koju je 1774. izvršio glavni kontrolor finansija Turgot, je bila glavni uzrok gladi koji je doveo do rata oko brašna 1775. Na kraju starog poretka, strah od gladi je bio neprestano prisutan strah kod donjih slojeva Trećeg staleža pa su glasine o "Paktu gladi" razbjesnile siromašno stanovništvo. Puke glasine o nestašici hrane su dovele do Réveillonovih nereda u aprilu 1789. Glasina o zavjeri koja je imala za cilj uništavanje usjeva pšenice kako bi se izgladnilo stanovništvo su izazvale Veliki strah u ljeto 1789. Tokom izbijanja Francuske revolucije 1789, revolucionarna sposobnost nije bila u potpunosti ostvarena. Nakon pada Bastilje obični građani su otkrili novostvorenu želju za sudjelovanjem u politici jer je zavladala inflacija cijena i velika nestašica, pa su se najsiromašniji građani isključivo bavili pitanjem hrane jer su trošili gotovo polovinu svojih prihoda na hljeb.

Vanjski linkovi uredi