M2 Browning
Teški mitraljez M2 razvili su 1932. godine konstruktor John Moses Browning i firma Colt na osnovu mitraljeza M1921. Iako se proizvodi već 70 godina, M2 još uvijek predstavlja ubjedljivo najrasprostranjeniji teški mitraljez na svijetu i nalazi se u operativnoj upotrebi u svim zapadnim oružanim snagama. Do danas je proizvedeno oko 3 miliona primjeraka ovog oružja.
| M2 Browning | |
|---|---|
 | |
| Upotreba | |
| U službi | 1933. |
| Korisnici |  Sjedinjene Američke Države |
| Ratovi | Drugi svjetski rat, Korejski rat, Vijetnamski rat, korišten je u mnogim ratovima. |
| Proizvodnja | |
| Proizvođač | General Dynamics, FN, US Ordnance i Manroy Engineering. |
| Broj proizvedenih primjeraka | 3 miliona |
| Varijante | M2E2, AN/M2, GAU-18/A. |
| Opis oružja | |
| Težina | 38 kg 58 kg (zajedno s M3 postoljem i drugim dodacima) |
| Dužina | 1656 mm |
| Dužina cijevi | 1143 mm |
| Kalibar | 12.7x99 mm |
| Domet | 1800 m |
| Maks. domet | 6800 m |
| Spremnik municije | M2 i M9 lanci s metcima |
| Brzina paljbe | 635 metaka u minuti |
| Brzina zrna | 890 m/s |
Mitraljez Browning M2 je namjenjen za uništavanje žive sile, neoklopljenih i lahko oklopljenih vozila, vatrenih tačaka, niskoletećih aviona i helikoptera i manjih plovnih objekata na daljinama do 2000 metara. To je univerzalno oružje koje koristi pješadija, ugrađuje se na borbena vozila, avione, helikoptere, brodove.
Razvoj uredi
Već u Prvom svjetskom ratu američka vojska je osjećala nedostatak za mitraljezima većeg kalibra. Na ideju o konstrukciji ovog mitraljeza došao je inžinjer John Browning. Prvi model svojeg mitraljeza Browning je konstruirao krajem I svjetskog rata. Verzija M2 nastala je 1963. godine. Ideju da konstruira teški mitraljez u kalibru 12,7 x 99 mm Browning je dobio sasvim slučajno, na temelju njemačke protivtenkovske puške Mauser u kalibru 13 mm. Browning je metak kalibra 13 mm prepravio na kalibar 12,7. Dužina čahure bila je 99 mm, pa se u stručnoj literaturi često sreće oznaka 12,7 x 99 mm. U američkom jezičnom području se za ovaj metak može naći oznaka .50 što predstavlja taj isti kalibar označen u inchima (1 inch = 25,4 mm). Specifičnost Browningova načina kon-struiranja je u tome što on nije svoj rad usredotočio na otkrivanje posve novih načina djelovanja, već je adaptirao poznata i provjerena rješenja.
Opis uredi
Glavni dijelovi mitraljeza 12,7 mm Browing M2 HB su:
- ispust na nosaču cijevi prigodom udara u ubrzivač
- ubrzivač
- nosač cijevi
- zatvarač
Radi povećanja brzine kretanja zatvarača u mitraljez su ugradeni ubrzivači izvedeni u obliku šiljastih poluga. Ovi ubrzivači primaju u trenutku odbravIjivanja udarac od nosača cjevi i prenose ga na zatvarač. Učinkovita daljina gađanja ciljeva u zraku iznosi 1000 metara, ali se najbolji rezultati postižu na daljinama od 500-700 metara. Krajnji domet zrna metka 12,7 mm Browning iznosi 6800 metara. Potrebno je spomenuti da mehanički nišani na mitraljezu Browning imaju ugravirane podjele do 2366 metara što je u starim američkim jedinicama za dužinu iznosilo 2600 yardi. Ta se podjela u yardima (1 yard odgovara 0,914 m) može naći na najvećem broju ovih mitraljeza. Radi približnog preračunavanja daljine u metre dovoljno je od vrijednosti izražene u yardima oduzeti 10 posto. Tako npr. 100 yardi iznosi otprilike 90 metara, 500 yardi — 450 metara, a 1000 yardi 900 metara. Punjenje mitraljeza obavlja se pomoću nabojnjače koja se sastoji iz čeličnih članaka. Ovisno o namjeni mitraljeza razvijena su različita postolja. Zanimijivo je da konstrukcija uvodnika metaka omogućava da se punjenje mitraljeza obavlja ili s lijeve ili s desne strane mitraljeza.[1]
Konstrukcija mitraljeza zasnovana je na načelu kratkog trzanja cijevi. To znači da se nakon opaljenja, zatvarač i cijev trzaju unazad kao jedna cjelina. Kad zatvarač naiđe na odgovarajući ispust, veza između zatvarača i cijevi se prekida tj. dolazi do odbravljivanja. Nakon toga zatvarač po inerciji nastavija kretanje unatrag. Budući da je dužina trzanja cijevi manja od dužine metka kažemo da se radi o kratkom trzanju cijevi. Poznato je da, kod oružja s kratkim trzanjem cijevi, brzina kretanja zatvarača u trenutku odvajanja od cijevi zavisi od brzine trzanja cijelog sistema. Zbog velike mase najvećeg broja takvih oružja ova brzina često nije dovoljna da zatvaraču osigura dostatnu energiju za obavljanje predviđenog rada, pogotovo kad se jedan dio energije mora trošiti na pokretanje nabojnjače. Zbog toga se u ovakve konstrukcije ugrađuju dodatni uredaji (nazivaju ih akceleratorima) čija je zadaća da ubrzaju kretanje zatvarača. Kod mitraljeza Browning ubrzavanje se obavlja pomoću dviju poluga. One u trenutku odbravljivanja primaju udarac od nosača cijevi i prenose ga na zatvarač. Radi osiguravanja ravnomjernosti rada (bez udara) ove poluge imaju tačno definiran profil. Alat i pribor mitraljeza uz mitraljez se isporučuje veći broj različitih alata i pričuvnih dijelova. lzmeđu ostalog u kompletu se nalaze okviri za nošenje mitraljeza na tovarnim grlima, pričuvna cijev, šest metalnih kutija za streljivo (u svakoj je smještena nabojnjača sa 105 ili 110 metaka), šipka za čišćenje cijevi, vrećica za prikupljanje članaka nabojnjače, te nizač metaka koji omogućuje punjenje nabojnjače s metcima. Da bi se mitraljez napunio potrebno je najprije podići poklopac kućišta, izdići naviše donosač metaka, staviti nabojnjaču tako da prvim metkom nalegne na dodatke uvodnika, te pustiti donosač tako da njegov kljun zađe između prvog i drugog metka, a zub zakvači za vijenac čahure.[2]
Municija uredi
M2 Browning mitraljez koristi slijedeće tipove muninicije:
- metak s običnim zrnom M33
- metak s trasernim zrnom M17
- metak s probojnim zrnom AP M8
- metak s probojno-zapaljivim zrnom API M8
- metak s probojno-trasernim zrnom APT
- metak s probojno-zapaljivim-trasernim zrnom APIT M20
- metak s probojno-zapaljivim-eksplozivnim zrnom APEI 169
- metak s visoko eksplozivnim-probojno zapaljivim zrnom HEPI
- manevarski metak.
Verzije uredi
Glavnim nedostatkom mitraljeza M2 smatra se kompliciranost zamjene pregrijane cijevi u borbenim uvjetima. Zbog toga su 1982. godine belgijski stručnjaci napravili na temeljnoj konstrukciji Browningovog mitraljeza nekoliko izmjena. Tako je neprekidni navoj pomoću kojeg se cijev učvršćivala u kućištu zamijenjen isprekidanim kako bi se spajanje brže obavilo. Ugrađen je u uređaj za pravilno fiksiranje cijevi, te promijenjen oblik ručice. Drugi nedostatak mitraljeza Browning, a posebice verzije s teškom cijevi M2HB (oznaka HB dolazi od engleskog heavy barrel što znači teška cijev), je njena velika masa. Sam mitraljez ima masu gotovo četrdeset kilograma, tronožno postolje dodatnih dvadeset. Zato je nekoliko proizvodača pokušalo na razne načine smanjiti ukupnu masu mitraljeza, ali bez nekog značajnog uspjeha. Neki vojni stručnjaci smatraju da je nedostatak mitraljeza Browning i premalena brzina gađanja (iznosi oko 500 met/min), što je osobito izraženo prigodom gađanja ciljeva u zraku. Zato je američka firma General Electric razvila verziju ovog mitraljeza (oznaka M85) koja ima dvije brzine gađanja: 450 met/min prigodom gađanja ciljeva na zemlji, a 1050 met/m prilikom gađanja ciljeva u vazduhu.
Postije verzije s portivavionskim postoljem M-63, te tronožnim postoljem M-3. Ukupna masa postolja M-63 iznosi 72 kg, a postolja M-3 oko 20 kg. Za postolje M-3 razvijen je dodatak (označen kao M-1) ko-ji omogućuje da se i s postolja M-3 mogu gađati ciljevi u zraku. Masa ovog dodatka iznosi godom gađanja ciljeva u zraku. Bez obzira na spomenute nedostatke gotovo je sigurno da će se mitraljezi Browning u kalibru 12,7 mm još dugi niz godina koristiti u mnogim vojskama za obavljanje najrazličitijih zadaća.
Upotreba uredi
M2 Browning je prvi put korišten tokom Drugog svjetskog rata u različitim namjenama i zadaćama od strane američe vojske i njenih saveznika. Model .50 AN/M2 s lakom cijevi koji je bio montiran na avione, imao je prosječnu brzinu paljbe od 800 metaka u min. te se koristio pojedinačno ili u grupama od čak 8 mitraljeza u avionima u rasponu od P-47 Thunderbolt do B-25 Mitchell.
M2HB montiran na teško postolje pokazao se vrlo korisnim u obrambenim ulogama ili u operacijama blokade cestovnih raskrsnica koje su koristili njemački pješadinci ili motorna vozila. Također, M2 se zbog mogućnosti paljbe na velike udaljenosti koristio i u uklanjanju neprijateljskih snajperista koje klasična pješaija nije mogla doseći. Četverostrukim postavljanjem .50 M2HB mitraljeza na oklopno vozilo, dobiva se učinkovito oružje u borbi protiv zrakoplova u niskom letu, gdje svaki pojedinačni mitraljez raspolaže s 200 metaka. Nadimak ovakvog vozila bio je Meat Chopper i zbog njega su napadi Luftwaffea postali manji krajem II svjetskog rata. Isto tako, budući da su se njemački snajperisti nalazili prikriveni na stablima, Meat Chopper je paljbom po drveću mogao uništiti stablo, a njime i snajperista na njemu.[3]
Za razliku od Evrope, M2HB se nije koristio na pacifičkom ratištu. Razlozi su bili teška prohodnost pješadije po džungli kao i sama težina oružja. Koristile su ga jedino motorizovane jedinice na Filipinima kako bi uništile japansku blokadu Manile. Završetkom rata, M2HB se u Aziji koristio na ratištima korejskog poluotoka i Vijetnama. Početkom rata u Iraku 2003. godine, vojnik Paul Ray Smith je sa mitraljezom M2HB montiranim na oklopni transporter M113 ubio između 20 i 50 neprijatelja koji su napali američke vojnike. Tako je spasio i pokretnu ambulantu i ranjene vojnike koji su nakon toga evakuirani. Budući da je u toj borbi poginuo, P. R. Smith je posthumno nagrađen Medaljom časti.[4]
Korisnici[5] uredi
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ http://world.guns.ru/machine/usa/browning-m2hb-e.html
- ^ Clarence B. Wolfe: "I Kept My Word", AuthorHouse Press, 2006., ISBN 1-4259-6951-8, 9781425969516
- ^ Frank C. Barnes: "Cartridges of the World, U.S. Army .50 BMG Cartridge Specifications", DBI Books, 1989., ISBN 0-87349-033-9
- ^ http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C03E7D7123FF933A05750C0A9639C8B63
- ^ Richard D. Jones "Jane's Infantry Weapons 2009/2010.", Jane's Information Group, 35. izdanje (27. januar 2009.). ISBN 978-0-7106-2869-5.]
| Commons ima datoteke na temu: M2 Browning |