Leon VI (ili Lav; grčki: Λέων ΣΤ΄ ὁ Φιλόσοφος oder ὁ Σοφός; 19. septembar 866. - 11. maj 912.), zvani Mudri ili Filozof, je bio bizantijski car od 886. do 912. godine. Bio je sin Bazilija I i drugi bizantijski vladar iz Makedonske dinastije. U unutrašnjoj politici je nastavio renesansu pisama koju je započeo njegov otac Bazilije I. U vanjskoj politici je doživio nekoliko poraza na Balkanu protiv Bugarske i protiv Arapa na Siciliji i Egejskom moru.

Leon VI
Car Bizantijskog carstva
Vladavina29. august 886. - 11. maj 912.
PrethodnikBazilije I
NasljednikAleksandar
SupružnikTeofanija Martinijak
Zoe Zaoutzaina
Eudokija Baïana
Zoe Karbonopsina
DjecaKonstantin VII Porfirogenet
DinastijaMakedonska
OtacBazilije I Makedonac
MajkaEudokija Ingerina
Rođenje19. septembar 866.
Konstantinopolj, Bizantijsko carstvo
Smrt11. maj 912. (u 45. godini)
Konstantinopolj, Bizantijsko carstvo
Mjesto sahraneCrkva Svetih apostola, Konstantinopolj

Rani život uredi

Bizantski car Lav VI sin je Bazilija I, osnivača Makedonske dinastije. Lav VI je rođen 866, a na prijesto je došao 886, nakon očeve smrti. Nije bio ratoboran poput većine bizantskih vladara već je živio povučeno u dvoru baveći se državnim poslovima i pišući traktate sve do smrti 912. Njegov spisateljski opus bio je plodonosan. Pisao je vjerske govore, dogmatske rasrave, astrološke spise, epigrame i pjesme. Napisao je i zbirke zakonskih spomenika pod nazivom Bazilike i Novele.

Među značajnijim njegovim radovima ističe se Taktika, spis o vojnoj vještini. Lav je sastavio praktični priručnik za ratovanje namjenjen njegovom sinu, budućem caru Konstantinu VII Porforogenetu. Pri sastavljanju Taktike služio se Strategikonom Pseudo-Mauricija (oko 300 godina starijim), ali jasno pokazujući u svome spisu koliko se u međuvremenu razvila i usavršila vojna vještina u Bizantu.

Pišući o Slavenima Lav VI ističe za njih da su sa onu stranu Dunava živjeli slobodno, a kada su prešli Dunav nisu htjeli da budu porobljeni, pokoreni niti da se njima vlada nego su zadržali sopstveni način života jer 'smatrahu boljim da ih uništava poglavica iz sopstvenog roda nego da se pokoravaju Romejcima ... a oni koji su primili svetinju krštenja sve do naših vremena ... čuvaju sklonost prema starim slobodama'.