Kristalomantija
Riječ kristal potiče od grčke riječi krystallos (grč. κρύσταλλο) iz korijena krysos, što znači ledeno, jer se vjerovalo da se kristali sastoje od leda toliko hladnog da se nikada neće otopiti. Stari Grci su vjerovali da su svi kristali kvarca, pronađeni na Zemlji, fragmenti arhetipskog kristala istine koji je Heraklo ispustio sa Olimpa, gdje su živjeli bogovi. Grčki filozof Platon (427-347. p. n. e.) vjerovao je da određene zvijezde i planete pretvaraju materije koje su se raspale, ili su u procesu raspadanja, u najsavršenije dragulje kojima potom ovladavaju.
Porijeklo kristalomantije uredi
Kristalomantija ili kristalomacija je prije svega vještina gledanja ili čitanja kristala u potrazi za slikama kojima se nastoje objasniti prošli, sadašnji ili budući događaji, ali se u praksi ovaj termin vjezuje za svaki rad na kristalima. Krug i lopta su simboli savršenstva i vjerovalo se da kristalna kugla predstavlja mikrokosmos u širem univerzumu. Odatle potiče i vjerovanje da se u njoj mogu zarobiti informacije o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Maje su koristile kvarc koji je bio svetinja boga sunca Teckatlipoka, a zidovi hramova posvećenih ovom bogu bili su prekriveni ogledalima koja su između ostalog bila korištena i za proricanje budućnosti.[1] I Apači su čitali kristale, i to ne samo kako bi saznali da li će im pohodi biti uspješni već i da bi otkrili mjesta na kojima su se nalazili svojina i poniji koje su im ukrala druga plemena.
Proricanje iz kristalnih kugli postalo je popularno u Evropi u 15. vijeku kada se vjerovalo da se duhovi i anđeli pojavljuju u kristalima, a sami rituali su bili dugi i komplikovani. Jedan od najpoznatijih proroka koji su koristili kristalnu kuglu bio je John Dee, astrolog kraljice Elizabete I. On je 21. novembra 1582. kupio "kristal veliki kao jaje, vrlo blistav, jasan i sjajan", pa je preko te kugle komunicirao s anđelima. Tako ne samo što je stekao raznovrsna znanja već je, kako je sam vjerovao, štitio kraljicu i Englesku. Njegova kugla nije bila čist kristal nego opsidijan, vrsta kamena kroz koji se može vidjeti svjetlost kada se okrene prema suncu. Priča se da je taj kristal upozorio Engleze na napad španske armade.
Kristali i proricanje budućnosti uredi
Kristalne kugle uredi
Moderne teorije pripisuju znanje dobijeno čitanjem kristala slikama koje postoje u našoj sopstvenoj psihi i koje se projektuju na kugli. Kvarc se tradicionalno koristio jer se vjerovalo da povezuje nebo i zemlju, ali su se prije toga kristalne kugle pravile od plavog i žutog berila. Kugle od berila, baš kao i zaobljena ili ravna ogledala od berila čuvana u bijeloj tkanini, Kelti su smatrali za moćno sredstvo proricanja. Beril je za proricanje korišten i u Irskoj u 15. vijeku, pa se tamo naziva "kamen proroka". Kaže se da je najbolje proricanje berilom za vrijeme razvoja punog mjeseca, kada se najefikasnije koristi za pronalaženje izgubljenih stvari.[2]
Pojedinačni kristali uredi
Baš kao i kristalne kugle, i pojedinačni kristali mogu da se koriste za proricanje, da se kao rune poredaju na tkaninu i tumače u skladu sa vrstom i bojom. Kamenje obojeno toplim bojama - crvenom, žutom i narandžastom, kao i iskričavo bijelom - sadrži mnoge kreativne moći čak i u svijetlijim nijansama. Svaki kristal u nekoj od ovih boja posjeduje prirodnu energiju. To u proricanju znači da je poželjno preduzeti određene korake. Ovo su boje spoljnog svijeta.
Hladnije boje - zelena, plava, ružičasta, kao i nježna i prozračna bijela boja - odražavaju misli, emocije i duhovne želje. To su boje unutrašnjeg svijeta. Čak i crna, koja i nije prava boja već prije nedostatak iste, ima ovdje svoje mjesto kao znak vremena i ovozemaljskih ograničenja.
Haldejci su proučavali zvijezde u cilju proricanja pa su tvrdili da su neke planete vezane za kristale koji reflektuju energiju i karakteristike tih planeta. Tako Venera vlada zelenim kamenjem koje se stoga vezuje za ljubav i zajednički život. Međutim, ovi odnosu su se vremenom mijenjali, naročito otkad su otkrivene planete Uran, Neptun i Pluton.