Kolonizacija Amerike

Intenzivno naseljavanje prostora Sjeverne Amerike počelo je u 17. vijeku osnivanjem kolonija evropskih država. Vodeću ulogu u tome u početku su imali Španci, a zatim Francuzi i Holanđani. Međutim, postepeno, posebno na istočnim obalama Sjeverne amerike primat u tom pogledu preuzima Engleska. Usljed vjerskih sukoba i progona, ali i zbog mogućnosti stvaranja vlastitih posjeda na slobodnom američkom tlu iz zapadne Evrope se u Sjevernu Ameriku doseljava veliki broj ljudi. Tako su Englezi do sredine 18. vijeka na tlu Sjeverne Amerike osnovali 13 kolonija u kojima je živjelo oko 2,5 miliona stanovnika.

Položaj američkih kolonija u Britanskom Kraljevstvu uredi

Iako su bile pod britanskom vlašću,kolonije su uživale veliku samoupravu.Svaka od njih je imala svoju vladu na čijem se čelu nalazio britanski guverner.

Stanovništvo kolonija činili su evropski doseljenici (Englezi, Nijemci, Francuzi, Irci, Holanđani), zatim afrički crnci i starosjedioci Indijanci. Broj stanovnika u kolonijama vrtoglavo je rastao, i od 1775. do 1790. godine popeo se sa 2,5 na oko 4 miliona stanovnika.

Velika Britanija je na kolonije gledala kao na sigurno tržište za svoju robu i veliko sirovinsko područje za potrebe industrije. Glavne privredne grane u kolonijama bile su rudarstvo, zanatstvo i trgovina u sjevernim kolonijama, te plantažerska proizvodnja na jugu.

Stanje u kolonijama su kontrolisale vojne postaje u kojima su se nalazili odredi britanske vojske. Zbog nastojanja Britanije da suzbije jačanje kolonija, kao i zbog uvedenih ekonomskih mjera nepovoljnih po ekonomiju samih kolonija, došlo je do Američkog rata za nezavisnost kolonija.

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi