Isfahan

Isfahan (perzijski: اصفهان) je glavni grad iranske istoimene pokrajine. Prema popisu iz 2011. godine, grad je brojao 1.756.126 stanovnika što ga čini trećim najmnogoljudnijim gradom Irana poslije Teherana i Mašhada. U metropolitanskom području kojeg sačinjavaju i gradovi Khomeynishahr, Shahinshahr, Khvorasgan, Dorcheh Piaz, Falavarjan, Kelishad Va Sudarjan, Abrisham, Kushk i Kharizsang živi ukupno 2.391.738 stanovnika. Trg Naghsh-e Jahan u Isfahanu je pod zaštitom UNESCO-a kao "Svjetska kulturna baština" i jedan je od površinski najvećih trgova u svijetu. Grad je također poznat po velikom broju dragulja islamske arhitekture iz perioda od 11. do 19. vijeka. Smješten je oko 370 km južno od glavnog iranskog grada Teherana.

Isfahan (اصفهان)
Spahān, Aspadana
Grad
Država	Iran
Nadmorska visina	1,574 m
Površina	493,82 km2
Stanovništvo	1,756,126 (2011)
Gradonačelnik	Mehdi Jamali Nejad
Vremenska zona	UTC+03:30
- ljeto	UTC+04:30 21. mart – 20. septembar
Veb-sajt: isfahan.ir.ir

Geografija

Most Allah Verdi Khaan

Grad leži u zelenoj dolini Zayandeh Rud, u podnožju planinskog vijenca Zagros. Isfahan uživa umjerenu klimu i redovite smjene godišnjih doba uz ugodne sjeverne vjetrove tokom cijele godine. Nalazi se na visini od 1590 metara iznad nivoa mora i godišnje prima u prosjeku 350 mm kiše.

Južni i zapadni prilazi Isfahanu su planinski, a sa sjevera i istoka je oivičen plodnim dolinama.

Jedno vrijeme Isfahan je bio najveći grad na svijetu. Zlatno doba mu je trajalo od 1050. do 1722., a posebno u 16. vijeku za vrijeme safavidske dinastije kada je postao glavni grad Perzijskog carstva po drugi put. Čak i danas, Isfahan je zadržao dio stare slave. Poznat je po islamskoj arhitekturi, širokim bulevarima, mostovima, palačama i džamijama. Postoji poslovica koja kaze da je "Isfahan - pola svijeta" (perzijski: Esfahān nesf-e jahān ast)

Od Elamita do arapskog osvajanja

Isfahan je u prošlosti bio dio Elamitske imperije. Pod imenom Aspandana postao je jedan od najvažnijih gradova za vrijeme Medejske dinastije, kada su se naselili iranski Medejci. Kasnije je provincija postala dijelom Achaemenidske imperije, a nakon oslobođenja Irana od makedonske okupacije od strane Arsakidske dinastije, dijelom Prtijanskog carstva. Isfahan je bio centar i prijestolnica velike provincije kojom su vladali arsakidski guverneri. Za vrijeme Sasanidske imperije Isfahanom su vladali "Espoohranci" tj. članovi sedam uglednih iranskih porodica. U okolini Isfahana je živio veliki broj krščana i Jevreja. Grad su zauzeli Arapi poslije konačne pobjede nad Perzijom.

Islamsko doba

Isfahan, kao i svi drugi iranski gradovi, pao je u ruke Arapima za vrijeme Abasidske dinastije. U 10. vijeku, pod dinastijom Buwayhid, grad je povratio svoj uticaj. Malik Shah I je izabrao Isfahan za glavni grad i podario mu jos jedno zlatno doba. U to vrijeme, Isfahan je postao najvažniji i najveći grad na svijetu. Čuveni Avicena je živio i radio u njemu u 11. vijeku.

Grad su razorili Mongoli u 13 st. a ponovo ga je opustošio Timur 1387. godine. Međutim, zbog svog povoljnog geografskog položaja Isfahan je ponovo izgradila Safavidska dinastija.

Zlatno doba Isfahana počelo je u 16. st. pod Abbasom I (1587-1629), koji ga je imenovao glavnim gradom Safavidskog carstva. Za vrijeme šaha Abbasa, koji je ujedninio Peziju, Isfahan je dosegao svoj vrhunac. Grad je imao parkove, biblioteke i džamije. Evropski posjetioci su bili oduševljeni jer tako nešto nisu mogli vidjeti u svojim zemljama. Zabilježeno je da je grad imao cc. milion stanovnika; 163 džamije, 48 škola, 1801 radnji i 263 javna kupatila.

U 1722., grad su osvojili Afganistanci poslije duge opsade koja je Isfahan ostavila u ruševinama.

Palača Ali Qapu Rooz

Arhitektura

Arhitektura Isfahana je spoj osam različitih formi. Da bi cijenili vještinu isfahanskih arhitekata, potrebno je razumjeti fundamentalne koncepte perzijske arhitekture: vrt, trg, predvorje, kapiju, kupolu, natkrivenu kupolu i minaret koji kao pojedinačni elementi tvore jednu cjelinu.

Histroijske znamenitosti

Trgovi i ulice:

• trg Naqsh-e Jahan, poznat i kao "Šahov trg" ili "Imamov trg" - 1602.
• Meydan Kohne (stari trg)
• trg Shahshahan
• bulevar Chaharbagh - 1596.
• bulevar Chaharbagh-e-khajou

Palače:

• Ali Qapu (kraljevksa palača) - rano 17. st.
• Talar Ashraf - 1650.
• Hasht Behesht|Hasht-Behesht (Palača osam rajeva)]] - 1669.
• Chehel Sotoun (Palača četrdeset stubova) - 1647.

Moderni Isfahan

Danas je Isfahan treći grad po veličini u Iranu i proizvođač perzijskih tepiha, tekstila, čelika i umjetnina. U Isfahanu je smješten eksperimentalni nuklearni reaktor i pogoni za proizvodnju nuklearnog goriva.

Gradovi Nadžafabad, Khaneh Isfahan, Homeini-shahr, Šahin-shahr, Zarrin-shahr, and Fulad-e Mobarakeh su praktično predgrađa Isfahana. Grad ima internacionalni aerodrom, a izdradnja metroa se privodi kraju.

Preko 2000 kompanija djeluje u gradu i iskorištavaju njegove ekonomske, socijalne i kulturne potencijale. U Isfahanu se nalazi velika rafinerija nafte i avionska baza. HESA, najnapredniji iranski proizvođač aviona je locirana u blizini grada.

• 
  Portal Šahove džamije
• 
  Katedrala
• 
  Dvorište "Palače četrdeset stubova"
• 
  Trg Naghsh-e-Jahaan

Vanjski linkovi

Oficijelne stranice

• Gradska uprava Arhivirano 30. 4. 2007. na Wayback Machine
• Oficijlena web stranica Arhivirano 9. 3. 2010. na Wayback Machine
• Isfahanski metro

Ostale stranice

• Fotografije kulturnih znamenitosti
• Fotografije na Iranchamber.com
• Isfahan Cultural Heritage Organization
• Isfahan Enciklopedija Iranica Arhivirano 16. 4. 2019. na Wayback Machine