Irski seter

Irski seter (ir. Madra rua - Crveni pas) je rasa psa nastala križanjem španijela, pointera i engleskih setera. Iako su u početku uzgajani kao lovački, sve više postaju porodični i izložbeni psi. Već su se u 19. vijeku, kada su se pojavili u Irskoj, pokazali odličnima za izložbe i s vremenom su sve više uzgajani zbog svoje predivne pojave i prelijepe dlake, a ne zbog lova. U FCI je priznat pod rednim brojem #120.

Irski seter

Osobine

Odrastao pas je visine od 53 do 62cm, težine od 18 do 25kg. Njihova glava je dugačka, vitka i suha, toplih plemenitih očiju i izraženog stopa. Uši su duge, padajuće, vrat dug i mišićav. Cijelo tijelo je mišićavo, skladno. Kretanje je vrlo ponosno, slobodno, a glava je nošena visoko. Dlaka je mahagoni – crvena, zlatnog odsjaja, bez najmanjeg traga crne, a dozvoljene su, iako ne i poželjne, male bjeline na prsima ili po prstima. Na glavi i prednjim stranama nogu te leđima, dlaka je kratka, a na zadnjim stranama nogu, prsima, trbuhu i repu, duga je. To su vrlo temperamentni, aktivni, uporni i zaigrani psi. U lovu su energični, ustrajni i odlični za rad u vodi. U 19. vijeku bi se u lovu na ptice ukočili kada bi ih osjetili i pokazivali u smjeru u kojem je ptica (markiranje) dok lovac na plijen ne bi bacio mrežu. Danas u lovu seter u galopu trči tražeći divljač traži cik-cak, a kad ju pronađe, markira i po potrebi oprezno diže.