Investitura
Investitura (latinski: vestire - oblačenje) predstvlja uvođenje nekog lica u posjed ili darovanje nekog službenog položaja.[1]
U srednjem vijeku senior je dodijeljivao posjed ili neki službeni položaj predajom grudve zemlje, mača, koplja i sl. U crkvi viši svećenik je dodjeljivao biskupu, pored zvanja i znakove duhovne vlasti (prsten, štap).
U 11. vijeku došlo je do sukoba između njemačkih careva i papa (svjetovne i duhovne vlasti) oko pitanja investiture crkvenih lica. To je tzv. borba za investituru. Pape su željele da pri izboru biskupa svjetovna lica ne smiju da se miješaju. Sukob je razriješen Vormskim konkordatom (1122), kojim je kompromisno riješeno da papa uvodi svećenike u duhovnu dužnost, a vladar im daje simbole svjetovne vlasti.
Reference uredi
- ^ Klaić, Bratoljub (2004). Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod Matice Hrvatske.