Infanta Margareta Terezija u ružičastoj haljini
Infanta Margareta Terezija u ružičastoj haljini jest ulje na platnu, portret Margarete Terezije Kastiljske iz 1660. čiji je autor španski slikar Diego Velázquez. Međutim, njegova identifikacija kao autora ovog djela nije sigurna. Sada je u Muzeju Prado u Madridu.
| Infanta Margareta Terezija u ružičastoj haljini | |
|---|---|
 | |
| Autor | Diego Velázquez ili Juan Bautista del Mazo |
| Godina | 1660. |
| Tip | Ulje na platnu |
| Dimenzije | 212 cm × 147 cm |
| Lokacija | Muzej Prado, Madrid |
Obično se smatra posljednjim radom u njegovom opusu, s haljinom koju je naslikao Velázquez i glavom (ostavljenom nedovršenom nakon Velázquezove smrti) i dnom zavjese koje je završio njegov učenik Juan Bautista Martínez del Mazo. Međutim, skorašnje studije stručnjaka sugerišu da je moguće da je ovo djelo u potpunosti naslikao Mazo. Muzej Prado trenutno pripisuje ovu sliku Mazu.
Predmet slike je članica kraljevske porodice koju je Velázquez najčešće portretirao i koja se također pojavljuje na njegovim slikama Male dvorske dame i Infanta Margareta Terezija u plavoj haljini. U posljednjim godinama života provodio je duge periode izrađujući njene portrete koji su slani na austrijski dvor iz političkih razloga i kao odgovor na određene bračne aranžmane između dva dvora. Infanta Margareta Terezija u plavoj haljini još je u Beču, kao i druga dva njena portreta iz 1652. i 1653, kad je imala godinu ili dvije, u srebrnoj i ružičastoj haljini. Replika potonje s varijacijama čuva se u palači Liria u Madridu iako se to djelo pripisuje drugom slikaru.
Historija uredi
Do 19. stoljeća slika je pogrešno opisivana kao portret infante Marije Terezije od Španije, kćerke kralja Filipa IV iz njegovog prvog braka (s Izabelom Burbonskom), a kasnije suprugom Luja XIV. U katalogu Pedra de Madraza, slikara i tadašnjeg direktora Prada, iz 1872. i dalje je pogrešno identifikovana na ovaj način. Kasnije istraživanje je otkrilo da je zapravo riječ o Margareti Tereziji Kastiljskoj, koja je bila dijete iz drugog braka kralja Filipa IV, s Marijanom Austrijskom.
Ovom djelu posebno su se divili impresionisti, kao i slikari iz kasnijih pokreta zbog lahkoće poteza.
Literatura uredi
- L. Cirlot (ed.), Museo del Prado II, Col. "Museos del Mundo", 7. tom, "Espasa", 2007; ISBN 978-84-674-3810-9, str. 43.
- Muzej Prado, Pintura española de los siglos XVI y XVII, Enrique Lafuente Ferrari, "Aguilar S. A.", 1964.