Hiuaz Dospanova
Hiuaz Kairovna Dospanova (ruski: Хиуаз Каировна Доспанова, 15. maj 1922 – 20. maj 2008) bila je kazahstanska pilotkinja koja je služila tokom Drugog svjetskog rata u 588. puku Noćnih vještica. Osim što je bila prva kazahstanska žena oficir u sovjetskoj ratnoj avijaciji,[1] bila je jedina Kazahstanka koja je služila u "Noćnim vješticama". Uprkos tome što je zadobila višestruke frakture na nogama u padu na zemlju 1943, vratila se u aktivnu službu i nastavila učestvovati u naletima uprkos preporukama ljekara; na kraju je dobila titulu "Heroj Kazahstana" 2004. za svoju upornost.
Hiuaz Dospanova | |
|---|---|
| Rođenje | 15. maj 1922. Kurmangazi, Sovjetski Savez |
| Smrt | 20. maj 2008 (86 godina) |
| Zanimanje | Pilotkinja |
Rani život uredi
Rođena u Kurmangaziju, u današnjem Kazahstanu, od ranog djetinjstva sanjala je da postane pilotkinja. Nakon završene srednje škole stekla je diplomu rezervnog pilota. Kada je počeo Drugi svjetski rat, prijavila se na Vazduhoplovnu akademiju Žukovski u Moskvi, ali je njena prijava odbijena jer je akademija bila samo za muškarce; umjesto toga upisala se na medicinski institut 1941.[2]
Vojna karijera uredi
Kada je čula za formiranje ženskih avio pukova kojima je komandovala Marina Raškova, prijavila se na koledž vazduhoplovstva u Saratovu. Godine 1942. postavljena je u 588. noćni bombarderski puk pod komandom iskusne pilkinje Jevdokije Beršanske; Jedinica je kasnije dobila naziv garde i preimenovana u 46. gardijski puk noćnog bombardiranja.[3]
Prilikom slijetanja nakon misije 1. 4. 1943. avion Polikarpov Po-2 Dospanova i pilot Julija Paškova, koji su letjeli, sudario se s avionom Poline Makagon i Lidije Svistunove. Obje pilotkinje u drugom avionu poginule su u padu, a Paškova je umrla tokom operacije. Pretpostavljalo se da je Dospanova mrtva nakon što se neko vrijeme nije kretala, ali su medicinske sestre na kraju shvatile da je još živa jer nije pokazivala znake bljedila mrtvaca, pa je podvrgnuta nizu operacija sljedećih dana. Na nogama joj je nastala gangrena, ali joj je jedan doktor odbio amputirati noge, rekavši da će joj trebati. Šest mjeseci kasnije vratila se u svoju jedinicu, ali je ubrzo unaprijeđena na mjesto načelnika za komunikacije puka, jer je i dalje imala poteškoća s korištenjem nogu te joj je bila potrebna pomoć pri ulasku i izlasku iz aviona. Ipak, ona je i dalje letjela kao navigatorica u borbenim misijama i do kraja rata izvela približno 300 letova, učestvujući u bitkama širom istočne Evrope, uključujući Kavkaz, Kubanj, Tamanj, Krim, Poljsku i Njemačku.[3][4][5][6]
Nakon rata uredi
Dospanova je u početku razmišljala o povratku na medicinsku školu, ali nakon sastanka s prvim sekretarom regionalnog partijskog komiteta Zapadnog Kazahstana Minaidarom Salinom, odlučila je umjesto toga raditi za Komunističku partiju. Obavljala je razne funkcije u vladi, uključujući sekretaricu Prezidija Vrhovnog sovjeta Kazahstanske SSR. Nakon prijevremenog penzionisanja zbog lošeg zdravlja živjela je u Almatiju, gdje je umrla 20. 5. 2008.[7][8][9]
Nagrade uredi
- Heroj Kazahstana (7. 12. 2004)
- Orden Otana (7. 12. 2004)
- Orden Otadžbinskog rata I stepena (11. 3. 1985)
- Orden Otadžbinskog rata II stepena (22. 2. 1944)
- Orden Crvene zvezde (26. 12. 1942)
- Orden Crvene zastave rada (28. 10. 1948)
- Medalja "Veteran rada" (1974)
Reference uredi
- ^ Казахстанцы в Великой отечественной войне [Kazakhstanis in the Great Patriotic War] (jezik: ruski). Almaty: Ȯner. 2010. str. 434. ISBN 978-6012091427. OCLC 703356645.
- ^ "Хиуаз Доспанова". peoples.ru.
- ^ a b "Khiuaz Dospanova: The brave pilot". e-history.kz (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 19. 4. 2019. Pristupljeno 31. 10. 2017.
- ^ Dryagina, Irina (2007). Записки летчицы У-2 [Pilot's notes U-2] (jezik: ruski). Moscow: Tsentrpoligraf. str. 62-63.
- ^ Rakobolskaya, Irina; Kravtsova, Natalya (2005). Нас называли ночными ведьмами: так воевал женский 46-й гвардейский полк ночных бомбардировщиков [We were called night witches: this is how the female 46th Guards regiment of night bombers fought]. Moscow: University of Moscow Press. str. 70–71. ISBN 5211050088. OCLC 68044852.
- ^ Наши сестры [Our sisters] (jezik: ruski). Alma-ata: Казакхское гос. изд-во. 1961. str. 284–286. OCLC 22148837.
- ^ Chechneva, Marina (1976). Небо остается нашим [The sky remains ours] (jezik: ruski). Moscow: Voenizdat. str. 233.
- ^ Простор [Spaciousness] (jezik: ruski). Alma-ata: Казакхское гос. изд-во кхудож. лит-ры. 2001. str. 107. OCLC 9244585.
- ^ "МӘҢГІЛІК ЕЛ АЛЫПТАРЫ. ХИУАЗ ДОСПАНОВА" [ETERNAL GIANTS OF THE COUNTRY. Hiuaz Dospanova]. Библиотека Первого Президента Республики (jezik: kazaški). Pristupljeno 3. 9. 2020.[trajno mrtav link]