Hasan Kikić

bosanskohercegovački pisac (1905-1942)

Hasan Kikić (20. august 1905. Gradačac - 6. maj 1942. Čemernica), bosanskohercegovački književnik koji je pisao i poeziju i prozu. Zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem osnovao je časopis Putokaz, u osvit kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka.[1][2] Časopis je izlazio u periodu od 1937. do 1939. godine.

Hasan Kikić
Rođenje (1905-08-20) 20. august 1905.
Gradačac, Austro-Ugarska
Smrt6. maj 1942(1942-05-06) (36 godina)
planina Čemernica, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanjepisac
Jezikbosanski
NacionalnostBošnjak
ObrazovanjePravni fakultet Univerziteta u Beogradu
Poznata djela

Poginuo je kao partizan 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici.

Biografija uredi

Rođen u osiromašenoj begovskoj porodici, kao jedan od sedam sinova roditelja Hase i Munire (rođene Đulbegović).[3] Po završetku osnovne škole u Gradačcu, Kikić odlazi u Derventu, gdje nastavlja školovanje. U Derventi završava Višu dječačku školu i, zahvaljujući ujakovoj potpori, upisuje se u Učiteljsku školu. Iz Dervente, ne završivši školu, odlazi u Zagreb, gdje završava Učiteljsku školu - maturirao je 19. juna 1926. godine. Prve literarne radove objavljuje iste godine u zagrebačkom časopisu Vijenac. Medu prvima, Kikića je zapazio književni kritičar Jovan Kršić.

Nakon završene škole zaposlio se kao učitelj. Najprije je učiteljevao u Hajdarevićima kod Zavidovića, a potom u Rogatici i Ustiprači. Oženio se kolegicom Ankom Jovanović, a zbog nerazumijevanja ženine, ali i vlastite familije odlazi u Hrvatsku. Najprije kao učitelj radi u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta, a potom u Pisarevini.[4] 1937. godine zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem u Zagrebu pokrenuo je bošnjački časopis Putokaz. U vrijeme učiteljevanja privatno je položio gimnaziju, a zatim vanredno upisao Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je diplomirao 31. oktobara 1938. godine.

Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar I krajiškog proleterskog bataljona bataljona gine tri mjeseca kasnije - 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici.

Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.

Bibliografija uredi

  • Provincija u pozadini, Epoha. Zagreb, 1935;
  • Ho-ruk, roman, Slob, Zagreb 1936.
  • Šta se događa u Španiji, Koprivnica, 1937. Objavljeno pod imenom Alija Korjenić.
  • Bukve, roman, Hrvatska naklada. Zagreb, 1938;
  • Lole i hrsuzi, Svjetlost. Sarajevo, 1947;
  • Zgode o nasušnom hljebu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949.
  • Djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1952-53.
  • Carska goveda, Prosveta. Beograd, 1952;
  • Dedija, Pripovijetke. Seljacka knjiga. Sarajevo, 1953.
  • Proza, Prosveta; Svjetlost; Mladost. Beograd: Sarajevo: Zagreb, 1967 (Srpskohrvatski pisci XX veka).
  • Izabrana djela Knjiga I-III, Priredili Rizo Ramić i Miroslav Vaupotić. Svjetlost Sarajevo, 1969.
  • Pripovijetke - Provincija u pozadini - Bukve - Lole i hrsuzi, Matica hrvatska; Zora. Zagreb, 1969.
  • Sabrana djela, Knjiga I-V Univerzal Tuzla, 1987.

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi