Giotto di Bondone
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Giotto di Bondone, poznat samo i kao Giotto, (Firenca, 1267. – Firenca, 8. januar 1337. godine) bio je slavni italijanski slikar. Smatra se jednim od glavnih prethodnika italijanske renesanse.
| Giotto di Bondone | |
|---|---|
 Spomenik Giotta u Firenci | |
| Rođenje | 1267 Italija |
| Smrt | 8. januar 1337 Firenca, Italija |
| Period | Kasna gotika, renesansa |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
| Djela | Ognissanti Madona, Oplakivanje Hrista (Capella degli Scrovegni) |
| Utjecao | Masaccio, Michelangelo Buonarroti |
| Utjecali | Cimabue, bizantijsko slikarstvo |
Život uredi
Kroz razne izvore se otkrilo da je Giotto odrastao kao sin kovača u okolini Firence. Većina stručnjaka smatra da je Giotto bilo njegovo stvarno ime, međutim neki vjeruju i da je to samo skraćenica od Ambrogio (Ambrogiotto) ili Angelo (Angeliotto).
O njegovom životu svjedoči 1450. godine napisan spisak „Commentarii“ (priče o umjetnicima) kojeg je napisao Lorenzo Ghiberti, a koji se je u 16. vijeku ponovno objavio od Giorgija Vasarija te je stekao veliku popularnost. Tamo se govori da je Giotto odrastao u siromašnim uvjetima, ali da ga je jednog dana otkrio slikar Cimabue dok je crtao na kamenu čuvajući ovce. Navodno je Giotto kao dječak tako vjerno slikao mrave da se čak i veliki Cimbaue začudio. Vjerovatno je stoga Giotto postao njegov učenik. Ubrzo je dobio prve ponude po Firenci, a papa Benedikt XII ga je pozvao u Rim, gdje je radio 10 godina. Na kraju je postao slavni arhitekt i kipar, ali i pjesnik. Pisac Cennino Cennini mu se divio i hvalio njegove tehničke vještine. Njegovo priznanje afirmiralo se i u materijalnom uspjehu, a postao je počasni građanin, te je posjedovao nekretnine u Firenci i Rimu. Približno 1320. godine vratio se iz Rima natrag u Firencu gdje je imao zaposlenu radionicu. Godine 1334. postao je glavni majstor pri izgradnji katedrale Santa Maria del Fiore. Sam nije doživio njen završetak, a njegovi nasljednici su malo izmijenili njegove planove gradnje. Giotto je umro 1337. dok je radio zajedno sa pomoćnicima na djelu "Sudnji dan" u kapeli Podestà, koja se nalazila u okviru tadašnje palate Bargello.
Zanimljivosti uredi
Giottoa spominje i Giovanni Boccaccio u Dekameronu (6. dan, 5. priča) i Dante Alighieri u svom djelu „Božanstvena komedija“; sa obojicom je bio dobar prijatelj. Pjesnik Francesco Petrarca je od njega dobio kip Djevice Marije, a Michelangelo Buonarroti bio je nadahnut njegovim freskama koje se nalaze u bazilici svetog križa u Firenci.
Djela uredi
Po jednoj legendi je Giotto jednog dana naslikao muhu na jednom djelu majstora Cimabuea koja je izgledala toliko uvjerljivo da ju je ovaj pokušavao otjerati. Na kraju mu je priznao da ga je nadvisio. Giottov opus obrađuje religiozne teme te se smatra osnivačem italijanskog slikarstva, posebno toskanskog slikarstva Freska. Oduševljavao je i po tehnici i po bojama. Najbitniji dijelovi njegovog opusa smatra se visoka prirodnost njegovih figura, kao i širenje perspektive.
Tako je nadilazio ikonografske norme bizantijskog slikarstva, koje su utjecale na generacije slikara. Uveo je realizam u slikarstvo; dok je konvencionalno slikarstvo do tada imalo dvodimenzionalne figure, Giotto je uveo plastično modelirane figure u jednoj prostoriji sa perspektivom, koje imaju odnos jedna sa drugom. Dajući im širinu, podario im je prirodni volumen i težinu. To se već naslučuje u Hristovom raspeću, jednom od njegovih ranijih radova, koje se danas nalazi u bazilici Santa Maria Novella u Firenci. . Prema pisanju Giorgia Vasarija, njegovo modeliranje Svetog Franje Asiškog nekim je kritičarima bilo čak prestvarno, te stoga presvjetovno. Giotto je bio prvi veliki individualni gotički majstor, ujedno uzor nadolazećim slikarima renesanse.
Giottovo glavno djelo je veliki ciklus freski u kapeli Cappella degli Scrovegni u Padovi, koji sadrži preko 100 scena iz života Djevice Marije i Isusa, te koji je nastao od 1304. do 1306. godine. Jedna slavna scena iz ciklusa je ona u kojoj Sveta tri kralja koja promatraju zvijezdu koja liči na kometu. Poznata je i „Ognissanti“ Sveta Marija. Zanimljivo, plavu boju je u tom ciklusu slabo koristio, vjerovatno stoga je teško bilo proizvesti plave pigmente.
Svojim djelima Giotto je dao dojam dodirljivosti i dubinskog prostora. Bio je prvi umjetnik koji je pokušao ostvariti perspektivski krajolik i građevine. Neka djela koja se pripisuju njemu možda su zapravo djela njegovih učenika. Po jednoj legendi je predstavniku pape, koji je htio probu njegovog umijeća, jednostavno ručno nacrtao savršen krug („Giottov O“).
Izabrana djela uredi
Vanjski linkovi uredi
| Giotto di Bondone na Wikimedia Commonsu. |