Fosforilaze su enzimi koji kataliziraju dodavanje fosfatne grupe sa neorganskog fosfata (fosfat + vodik) na akceptore.

Fosforilaza
Identifikatori
EC broj2.4.1.1
CAS broj9035-74-9
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA unos
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG unos
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
PDB struktureRCSB PDB PDBj PDBe PDBsum
Pretraga
PMCčlanci
PubMedčlanci
NCBIproteini
A-B + P A + P-B.

Uključuju alosterne enzime koji kataliziraju prouzvodnju glukoza-1-fosfata iz glukana, kao što su glikogen, skrob ili maltodekstrin. Fosforilaza se obično označava i kao glikogen-fosforiilaza u čast Earla W. Sutherland Jr. koji je kasnih 1930-ih otkrio prvu fosfatazu.[1][2]

Funkcija uredi

Fosforilaze ne treba miješati s fosfatazama, koje oduzimaju fosfatne grupe.

U širem smislu, fosforilaze su enzimi koji kataliziraju dodavanje fosfatnih grupa iz anorganskih fosfata (fosfat + vodik) na akceptora, ne treba brkati s fosfatazama ([[hidrolaza] ]ma ili (kinazama I fosfotransferazama). Fosfataza uklanja fosfonatnu grupa donatora koristeći vodu, dok kinaze prenose fosfosfonatnu grupa od donatora (obično ATP) na akceptor.[3][4]

Enzim Klasa enzima Reakcija Napomena
Fosforilaza Transferaza
(EC 2.4 and EC 2.7.7)
A-B + H-OP   A-OP + H-B Transfer grupa = A = glikozil- grupa ili
nukleotidil- grupa
Fosfataza Hidrolaza
(EC 3)
P-B + H-OH   P-OH + H-B
Kinaza Transferaza
(EC 2.7.1-2.7.4)
P-B + H-A   P-A + H-B Transfer grupa = P
P = fosfonatna grupa, OP = fosfatna grupa, H-OP oili P-OH = neorganski fosfat.

Tipovi uredi

U fosgorilaze spadaju slijedeće kategorije:

Sve poznate fosforilaze dijele zajedničke katalitičke i strukturne osobine.[5].

Aktivacija uredi

Fosforilaza a je aktivni oblik glikogenske fosforilaze, koja je fosforilacijom u neaktivnom obliku: fosforilaza b.

Patologija uredi

Od poremećaja koji su u vezi sa fosforilazim poznati su::

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  2. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  5. ^ http://www.expasy.org/cgi-bin/nicedoc.pl?PDOC00095 Arhivirano 21. 6. 2011. na Wayback Machine.

Vanjski linkovi uredi