Fosfodiesteraza

Fosfodiesteraze su enzimi koji razgrađuju fosfodiestersku vezu. Pod ovim enzimima obično se podrazumevaju fosfodiesteraze cikličnih nukleotida, koje imaju veliki klinički značaj. Međutim, postoje i mnoge druge familije fosfodiesteraza, kao što su fosfolipaze fosfolipaza C i fosfolipaza D, autotaksin, sfingomijelinska fosfodiesteraza, DNaze, RNaze i restrikcijska endonukleaza, koje razlažu fosfodiestarsku osnovu DNK ili RNK). Tu se svrstavaju i brojne fosfodiesteraze sa slabije karakteriziranih malim molekulama.[1][2][3][4][5]

Fosfodiesteraza
Identifikatori
EC broj3.1.4
CAS broj9000-82
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA unos
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG unos
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
PDB struktureRCSB PDB PDBj PDBe PDBsum
Ontologija genaAmiGO / QuickGO
Pretraga
PMCčlanci
PubMedčlanci
NCBIproteini
Ciklični guanozin monofosfat (cGMP)

Ciklična nukleotidne fosfodiesteraze uključuju grupu enzima koji razlažu fosfodiestarsku vezu u molekulama sekundarnih glasnika cAMP i cGMP. Oni reguliraju lokalizaciju, trajanje i amplitudu signalizacije cikličnih nukleotida u supćelijskim domenama. PDE enzimi su regulatori prenosa signala posredovanog sekundarnim glasnicima.

Klasifikacija i nomenklatura uredi

 
Supstratna specifičnost fosfodiesteraza, prema enzimskoj familiji.

Superfamilija fosfodiesteraza sadrži i 11 familija, kod sisara: PDE1-PDE11. Ova klasifikacija je bazirana na:

  • aminokiselinskoj sekvenci;
  • specifičnosti podloge;
  • regulacijskim svojstvima;
  • farmakološkim svojstvima, i
  • tkivnoj raspodjeli.

Različiti fosfodiestarski enzimi iste familije funkcijski su srodni , unatoč činjenici da im se aminokiselinske sekvence znatno razlikuju.[6] Ovi enzimi imaju različite specifične supstrate. Neki su cAMP selektivne (PDE4, 7 i 8) ili cGMP selektivne hidrolaze (PDE5, 6 i 9), dok drugi hidrolizuju cAMP i cGMP (PDE1, 2, 3, 10 i 11). PDE3 se ponekad označava i ka fosfodiesterazom inhibirani cGMP. [Iako PDE2 može hidrolizirati oba ciklična nukleotida, vezivanje cGMP-a za regulcijskiu GAF-B domenu povećava afinitet cAMP i hidrolizu na račun cGMP-a. Taj mehanizam, kao i drugi, omogućava međusobnu regulaciju cAMP i cGMP puteva.

Reference uredi

  1. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  3. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.
  6. ^ Iffland, A; et al. (2005). "Structural determinants for inhibitor specificity and selectivity in PDE2A using the wheat germ in vitro translation system". Biochemistry. 44(23): p. 8312-25. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)

Vanjski linkovi uredi