Aα, Bβ i γ lanci su transkribirani i prevedeni koordinatno na endoplazmatski retikulum (ER), pri čemu se njihovi peptidni lanci prenose u ER dok se dijelovi njihovih signalnih peptida uklanjaju. Unutar ER-a, tri lanca su inicijalno sastavljena u Aαγ i Bβγ dimere, zatim u AαBβγ trimere, i na kraju u (AαBβγ)2 heksimere, tj. dva AαBβγ trimera spojena brojnim disulfidnim vezama. Heksimer se prenosi u Golgijev aparat, gdje je glikozilira, ihidroksilira, sulfonira i fosforilizira u obliku zrelog fibrinogenskog glikoproteina koji se luči u krv. Zreli fibrinogen raspoređen je kao duga fleksibilna proteinska sekvenca od tri čvorića spojena vrlo tankom niti za koju se procjenjuje da ima promjer između 8 i 15 Ångstrema (Å). Dva krajnja čvorića (nazvana D područja ili domeni) slična su po tome što se sastoje od Bβ i γ lanaca, dok se središnji nešto manji čvor (nazvan E regija ili domen) sastoji od dva isprepletena Aα alfa lanca. Mjerenja dužine sjene pokazuju da su promjeri čvorova u rasponu od 50 do 70 Å. Dužina osušene molekule je 475 ± 25 Å.[5]
Molekula fibrinogena cirkulira kao topljivi plazmatskiglikoprotein s tipskom molekulskom težinom (ovisno o sadržaju sekvenci Aα, AαE i γ u odnosu na γ 'lance) od ~ 340-400 kDa. Ima oblik nalik na štap dimenzija 9 × 47,5 × 6 nm i ima negativan neto naboj pri fiziološkom pH (njegova izoelektrična tačka je pH 5,8). [6][7] Normalna koncentracija fibrinogena u krvnoj plazmi je 150–400 mg/dl, pri čemu su razine znatno ispod ili iznad ovog raspona povezane s patološkim krvarenjem i/ili trombozom. Fibrinogen ima poluživot u opticaju od ~4 dana.
^Cieśla M, Adamczyk Z, Barbasz J, Wasilewska M (2013). "Mechanisms of fibrinogen adsorption at solid substrates at lower pH". Langmuir: The ACS Journal of Surfaces and Colloids. 29 (23): 7005–16. doi:10.1021/la4012789. PMID23621148.