Fenomenologija duha
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
"Fenomenologija duha" (Phänomenologie des Geistes 1807.), djelo je Georga Vilhelma Fridriha Hegela. To je najvažnije Hegelovo filozofsko djelo, ono istražuje koncept duha, pitajući se kako je ono sastavljeno od sebe i od svijeta, i u procesu daje prikaz čitavog sistema metafizike, etike, i političke filozofije. Često spominjano kao jedno od Hegelovih radikalnijih djela, ono daje uvod u poznatu Hegelovu dijalektiku. Hegel u ovoj knjizi unosi razvoj svih mogućih formi svijesti, do tačke u kojoj svijest postaje moguća ne kao puki fenomen, već kao realnost kakva je ona po sebi, poistovjećena kako sa saznanjem apsoluta tako i sa trenutkom kada "duh" konačno saznaje sebe. "Fenomenologija duha" sadrži odličnu analizu krhke prirode samosvijesti, a naročito načina na koji ona zavisi od priznanja od strane drugih. Prema tome, pojava singularnog "duha" kao suprotnost normalnoj pluralnosti mnoštva duhova opravdana je društvenom prirodom samosvijesti.
| Fenomenologija duha | |
|---|---|
 Naslovnica prvog izdanja (1807.) | |
| Autor | Georg Wilhelm Friedrich Hegel |
| Originalni naziv | Phänomenologie des Geistes |
| Država | Njemačka |
| Jezik | njemački jezik |
| Žanr | Filozofija |
Također pogledajte uredi
Nedovršeni članak Fenomenologija duha koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
| Wikicitati imaju citate vezane za: Fenomenologija duha |