U raznim kontekstima, egzogenija ili egzogenost (grč. ἔξω – égzō = izvan + γένεια – géneia = porijeklo) je činjenica radnje ili predmeta koji potiču izvana. Suprotno je endogenost ili endogenija, činjenica da je sistem pod unutrašnjim uticajem.

  • U ekonomskim modelima, egzogena promjena je ona koja dolazi izvan modela i po njemu je neobjašnjiva .
  • U ekonometriji, endogena slučajna varijabla je korelirana sa pojamom greške u ekonometrijskom modelu, dok je egzogena varijabla slučajna i korelirana sa pojmom greške u ekonometrijskom modelu, dok egzogena varijabla nije.[1]
  • U biologiji, egzogeno kontrastno sredstvo u medicinskom snimanju, naprimjer, je tečnost ubrizgana u pacijenta intravenski što poboljšava vidljivost patoloških promjena, poput tumora. Egzogeni faktor je bilo koji materijal ili uticaj koji je prisutan i aktivan u nekom organizmu ili živoj ćeliji, ali koji je nastao izvan tog organizma, za razliku od endogenog faktora.
  • U geografiji i geologiji, egzogeni procesi se odvijaju izvan Zemlje i svih ostalih planeta. Vremenske prilike, erozija, transport i sedimentacija glavni su egzogeni procesi.
  • U psihologiji, egzogeni podražaji su vanjski podražaji bez svjesne namjere.[2] Primjer za to je pažnja koju privlači trepćuće svjetlo na periferiji vidnog polja.
  • U ludologiji, proučavanju igara, egzogeni predmet je sve izvan same igre. Prema tome, masovna višeigračka internetska igra imala bi egzogenu vrijednost ako bi je učesnici kupovali novcem iz stvarnog svijeta, a ne valutom unutar igre (iako bi troškovi u igri bili endogeni).
  • U nauci o materijalima, egzogeno svojstvo supstance proizlazi iz vanjskih ili egzogenih uticaja, kao što je nano-dopirani materijal.
  • U filozofiji ishodište postojanja sebe ili svog identiteta, koje proizlazi ili se održava izvan prirodnog područja ili područja pod uticajem, egzogeno je.

Reference uredi

  1. ^ Wooldridge, Jeffrey M. (2009). Introductory Econometrics: A Modern Approach (Fourth izd.). Mason: South-Western. str. 49. ISBN 978-0-324-66054-8.
  2. ^ Posner, M. I. (1980). "Orienting of Attention". Quarterly Journal of Experimental Psychology. 32: 3–25.

Vanjski linkovi uredi