Drugi zakon termodinamike
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Drugi zakon termodinamike je jedan od četiri zakona termodinamike koja opisuju prijenos i ponašanje toplote pri tim prijenosima. Ovaj zakon ima više formulacija, od kojih je vjerovatno najrazumljivija slijedeća:
- Toplota ne može sama od sebe prelaziti sa hladnijeg tijela na toplije, tačnije: nije moguć proces čiji jedini bi rezultat bio prelazak toplote sa hladnijeg tijela na toplije (1850. godine).
Osim gornje, Rudolf Clausius dao je još nekoliko formulacija ovog zakona:
- Toplota spontano može prelaziti samo s toplijeg na hladnije tijelo.
Sa protokom vremena, ukupna entropija termički zatvorenog sistema, koji nije u termodinamičkoj ravnoteži, uvijek raste, težeći da dostigne najveću moguću vrijednost.
Vjerovatno najpopularnija formulacija ovog zakona glasi:
Formulacija Lord Kelvin-a:
- Nije moguće ostvariti proces, čiji bi jedini učinak bio da uzima toplotu iz jednog spremnika toplote i pretvara tu toplotu, u cijelosti, u rad. Ova formulacija drugog zakona termodinamike često se izražava kao: Perpetum mobile druge vrste nije moguć.
Perpetuum mobile druge vrste bio bi upravo takav uređaj koji bi samo uzimao toplotu iz spremnika toplote i pretvarao ovu toplotu u rad. Ovaj zakon daje teorijsku granicu koeficijenta iskoristivosti toplotnih mašina.