Draškovići

Draškovići su hrvatska plemićka porodica koja je kroz niz vijekova imala značajnu ulogu u političkom, društvenom i kulturnom životu hrvatske države u svim njenim aspektima postojanja (od personalne unije s Ugarskom preko sastavnog dijela habsburške monarhije do rascijepljene pokrajine u prvoj južnoslavenskoj državi).

Historija uredi

Do 15. vijeka nema puno podataka o Draškovićima, ali najvjerovatnije je da oni potiču od starog hrvatskog plemena Kršelaca. U 15. vijeku imali su posjede u zapadnoj Lici i pripadali su nižem plemstvu. U tri dokumenta, pisana glagoljicom iz 1490. godine, koje se čuvaju u mađarskom državnom arhivu u Budimpešti, pominje se "35 plemenitih ljudi Draškovića", među kojima je i Juraj Drašković (živio između 1450. i 1490. godine).

U jednom dokumentu iz 1520. godine pominje se ime Bartol Drašković Kninjanin, što upućuje na to da je ovaj imao posjede na području Knina. Njega se, ustvari, smatra osnivačem aristokratske grane te porodice. Zbog osmanlijske opasnosti Bartol Drašković je napustio stare porodične posjede i preselio u sjevernije hrvatske krajeve. Njegovi sinovi Juraj, Gašpar i Ivan stekli su solidno obrazovanje, što je, uz ostalo, doprinjelo jačanju njihove moći i uticaja.

Juraj je bio teolog, kardinal i hrvatski ban od 1567. do 1576. godine. Gašpar je od kralja Maksimilijana 1567. godine dobio baronsku titulu, a dvije godine kasnije i dvorac Trakošćan, po kojem su svi kasniji Draškovići dobili naziv "Trakošćanski". Treći Bartolov sin Ivan (I) poginuo je, prema historijskim izvorima, kod odbrane mađarskog Sigeta 1566. godine, boreći se uz bok Nikole Zrinskog Sigetskog.

Trakošćan, matični dvorac Draškovićâ

Idućih godina i decenija članovi porodice šire svoj uticaj i stiču nove posjede. Tokom 17. vijeka, Draškovići dosižu svoj zenit, posebno za vrijeme Gašparova sina Ivana II (1550-1613.), te njegovog sina Ivana III (1603-1648.), kada su bili najjači i najbogatiji. Obojica su bili hrvatski banovi. Ivan III Drašković bio je poznat kao sposoban vojskovođa, a bio je izabran za ugarskog palatina (1646-1648.). Za njihove zasluge Draškovićima je godine 1631. kralj Ferdinand II dodijelio titulu grofa.

Tokom 17., 18. i 19. vijeka grofovi Draškovići su se odvojili u nekoliko grana i postali vlasnici brojnih posjeda, zamaka i gradskih palača, ne samo u Hrvatskoj, nego i na teritoriji Slovenije, Mađarske, Austrije, Slovačke i Švajcarske. Osim što su dali četiri hrvatska bana, oni su uspjeli biti i visoki crkveni dostojanstvenici (biskupi, kardinali), oficiri najvišeg ranga (generali, podmaršali), te najviši državni funkcionari (ugarski palatin, kraljevski kancelari, kraljevski savjetnici, sudije i drugo). Neki su se, opet, bavili književnim radom ili bili mecene kulture i umjetnosti, a neki reformatori i preporoditelji, kao što je to bio, na primjer Janko Drašković (1770-1856), poznati Ilirac.

Galerija uredi

Juraj II (1525 - 1587)	Ivan III (1595? - 1648)	Ivan V (1660 - 1733)	Janko (1770 - 1856)

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi

Commons ima datoteke na temu: Draškovići