Claude Bernard (Saint-Julien, 12. juli 1813 - Pariz, 10. februar, 1878), francuski fiziolog[1][2][3][4]

Claude Bernard
Rođenje (1813-07-12) 12. juli 1813.
Saint-Julien, Francuska
Smrt10. februar 1878(1878-02-10) (64 godine)
Pariz, Francuska

Bio je profesor fiziologije u Colege de France te izvanredan i sistematičan eksperimentator, majstor vivisekcije na pokusnim životinjama. Istaknuo se radovima s područja fiziologije probave, posebno o probavnoj funkciji želučanog soka, istraživao ulogu pankreasnog soka pri probavi masti, dokazao uticaj psihičih i nervnih faktora na lučenje probavnih sokova i metabolizam. Otkrio je glikogen, izučavao kretanje šećera u krvi te pojavu šećera u mokraći, funkciju autonomnog nervnog sistema, djelovanje različitih otrova, posebno kurarea. Istraživanja su ga dovela do zanimljivih općenitih pogleda na fiziologiju i bit života. Njegovo glavno djelo "Uvod u studij eksperimentalne medicine" izašlo je u 25 izdanja i prevedeno je na mnoge jezike. Smatra se osnivačem moderne eksperimentalne fiziologije.

Od njega potiče izraz milieu intérieur (interno okruženje), i pridruženi koncept homeostaze (to je izraz kojeg je kasnije skovao Walter Cannon).

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi

  1. ^ "Claude Bernard | French scientist". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 10. 2021.
  2. ^ "Claude Bernard, 1813-1878". PEER Program (Youth STEM Promotion) (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 10. 2021.
  3. ^ N., T. H. (1. 2. 1878). "Claude Bernard". Nature (jezik: engleski). 17 (433): 304–305. doi:10.1038/017304b0. ISSN 1476-4687.
  4. ^ "Claude Bernard (1813-1878): father of experimental medicine | SMJ". www.smj.org.sg. Pristupljeno 13. 10. 2021.