Carl Maria von Weber

njemački kompozitor

Carl Maria von Weber (Eutin, 18. novembar 1786 – London, 5. juni 1826)[1] bio je njemački kompozitor, dirigent, pijanistički virtuoz, gitarista i jedan od prvih značajnijih kompozitora romantične škole komponovanja.

Carl Maria von Weber
njemački kompozitor, dirigent i pijanistički virtuoz
Rođenje (1786-11-18) 18. novembar 1786.
Smrt5. juni 1826(1826-06-05) (39 godina)
Zanimanjekompozitor

Njegove opere Čarobni strijelac (njem.: Der Freischütz), Euryanthe i Oberon imale su veliki utjecaj na razvoj Romantične opere (njem. Romantische Oper) u Njemačkoj. Opera Čarobni strijelac se smatra prvom njemačkom "nacionalističkom" operom. Sa operom Euryanthe razvio je ​​lajtmotiv tehniku do neviđenog stepena, dok je sa operom Oberon možda utjecao na muziku Felixa Mendelssohna u njegovom djelu San ljetne noći. U isto vrijeme postao je zainteresovan za muziku nezapadnih kultura. Ovaj interes se prvi put ogleda u njegovoj scenskoj muzici na Schillerov prijevod commedia dell'arte Turandot italijanskog pozorišnog pisca Carla Gozzija. Za ovo djelo je koristio kinesku melodiju, što ga čini prvim zapadnim kompozitorom koji je koristito azijsku melodiju, koja nije bila pseudo-turska vrsta popularisana od strane Mozarta i drugih.

Carl Maria von Weber je bio sjajan pijanista, koji je napisao četiri sonate, dva koncerta (ital.: concerto) i Koncertno djelo u f-molu (njem. Konzertstück im f-mol), što je utjecalo na kompozitore kao što su Frédéric Chopin, Franz Liszt i Felix Mendelssohn. Konzertstück pruža novi model za koncert iz jednog stavka u nekoliko kontrastnih sekcija (kao neka od njegovih koncerata Franza Liszta, koji je često svirao ovo djelo). Ovo muzičko djelo je bilo priznato od strane Igora Stravinskog kao model za njegov Capriccio za klavir i orkestar. Weberova kratka djela za klavir, kao što je Poziv na ples (njem. Aufforderung zum Tanz), koje je kasnije obradio Hector Berlioz za izvedbu sa orkestrom, dok je Franz Liszt obradio njegovo djelo pod nazivom Polacca Brillante za izvedbu za klavir i orkestar.

Weberova muzička djela za puhačke instrumente zauzimaju važno mjesto u današnjem muzičkom repertoaru. Njegova djela za klarinet, koja uključuju dva koncerta, Concertino, kvintet, Duo concertante, i varijacije na temu (posthumno), redovno se izvode i danas. Njegov Concertino za rog i orkestar zahtijeva od izvođača da istovremeno proizvodi dva tona zujeći, dok istovremeno svira. Ova tehnika sviranja je poznata kao "multifonija". Njegov Koncert za fagot i Andante e Rondo ungarese (obrada djela prvobitno napisanih za violu i orkestar) su također popularna kod izvođača za fagot. Doprinos Carla Marie von Webera vokalnoj i horskoj muzici je također značajna. Njegova zbirka katoličke sakralne muzika je bila vrlo popularna u Njemačkoj tokom 19. vijeka, a komponovao je i jednu od najranijih ciklusa pjesama pod nazivom Die Temperamente beim Verluste der Geliebten. Također, bio je značajan kao jedan od prvih dirigenata koji je dirigovao bez klavira ili violine. Weberova orkestracija je bila visoko hvaljena i koju su oponašale kasnije generacije kompozitora. Hector Berlioz ga je nekoliko puta navodio u svojoj studiji o zapadnim muzičkim instrumentima pod nazivom Velika rasprava o instrumentaciji i modernoj orkestraciji (fra. Grand traité d’instrumentation et d’orchestration modernes) dok je Claude Debussy napomenuo da je zvuk orkestra Carl Maria von Webera dobijen usredsređivanjem na dušu svakog muzičkog instrumenta u tom orkestru. [2]

Reference uredi

  1. ^ http://www.nndb.com/people/289/000093010/
  2. ^ "Carl Maria von Weber". clasiccat.net. Pristupljeno 4. 10. 2016.