Buddy Holly
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Buddy Holly (Lubbock, Texas, 7. septembar 1936 – Clear Lake, Iowa, 3. februar 1959), rođen kao Charles Hardin Holley) bio je jedan od pionira rane faze rock'n'roll-a i njegov najvažniji predstavnik. Muzikom se počeo baviti još kao tinejdžer svirajući violinu i klavir da bi kasnije počeo svirati gitaru. Prve nastupe bilježi s prijateljem iz djetinstva Bobom Montgomeryjem, s kojim osvaja prva mjesta na takmičenjima pjevača amatera 1955. Profesionalno bavljenje muzikom otpočinje svirajući klasični kantri s juga Texasa, ali to prolazi nezapaženo. Iz te faze njegovog djelovanja ostaju zapažene kompozicije "Flowers To My Heart", "Modern Don Juan", "Blue Days, Black Nights" i "Midnight Shift", koje snima za Decca Co, ali bez nekog znatnijeg komercijalnog uspjeha.
Buddy Holly | |
|---|---|
| Rođenje | 7. septembar 1936. Lubbock (Texas), SAD |
| Smrt | 3. februar 1959 (22 godine) Mason City, SAD |
Godine 1956. zajedno sa Joeom B. Mauldlinom (bas), Nikijem Sullivanom (prateća gitara) i Jerryjem Allisonom (bubnjevi) počinje djelovati u grupi "The Crickets". Snimaju u studiju Normana Pettyja, koji im dopušta da iskažu svoju kreativnost i inovativne ideje. Kao rezultat njegovog iskustva i njihove kreativnosti rađaju se sada već kultne i za to vrijeme krajnje neobične i inovativne kompozicije kao što su "That'll Be the Day" (broj 1 u UK i SAD), "Maybe Baby", "Oh Boy", i legendarna "Peggy Sue", u kojoj se Buddy poigrava ehom i prvi put koristi tehnike "nasnimavanja". Vrlo brzo postaju najpopularnji bjelački rock'n'roll bend svog vremena i odlaze u New York gdje snimaju za Coral, jednu od vodećih diskografskih kuća.
Tokom 1958. godine odlaze na kratku turneju po Australiji i Velikoj Britaniji, gdje nailaze na izuzetan prijem publike, a Buddy se tog ljeta ženi Marijom Elenom Santiago. Brak, kao i Buddyjeva želja za ozbiljnijim bavljenjem muzikom uzrokuju svađe i razlaz sa članovima Cricketsa, koji se vraćaju u Lubbock, dok Buddy nastavlja samostalnu karijeru u New Yorku radeći uglavnom kao kompozitor, aranžer i producent za druge muzičare.
Zbog nepovoljnog ugovora koji je zaključio s Normanom Pettyjem uskoro ostaje bez izvora prihoda i primoran je da se priključi turneji po srednjem zapadu ("Winter Dance Party") na kojoj su pored njega nastupali i Dion, Ritchie Valens i Big Bopper. Zbog loših uvjeta u autobusu bez grijanja Buddy poslije nastupa u Clear Lakeu (2. 2. 1959) odlučuje unajmiti privatni avion da ga preveze do sljedećeg odredišta, Farga (Sjeverna Dakota). U avionu su, osim Buddyja, trebalibiti i članovi njegovog pratećeg sastava Waylon Jennings i Tommy Allsup, ali umjesto njih ukrcali su se Big Bopper (koji je imao jaku gripu) i R. Valens (koji je izvlačio šibice s Tommyjem ko će putovati avionom). Ubrzo nakon polijetanja u ranim jutarnjim satima avion se srušio u snijegom pokriveno polje kukuruza ubivši sve putnike u njemu.
Otad je 3. februar Dan kad je umrla muzika, kako je to otpjevao Don McLean u pjesmi "American Pie" (1977). Utjecaj muzike koju je stvarao Buddy Holly na buduće muzičare je neupitan, dovoljno je samo spomenuti da su čuveni Beatlesi ("Bube") dali ime svojoj grupi kao znak poštovanja prema Buddyjevim Cricketsima ("Cvrčci"). Njegova muzika duboko je utkana u R'n'R, a njegov utjecaj održao se i danas kroz muziku Holliesa, Rolling Stonesa (njihov prvi hit "Notfadeway" obrada je istoimene Buddyjeve pjesme), Elvisa Costella ili frontmena grupe Weezer (koji su posudili dio image od Buddyja). Njegov jedinstven stil i energičnost sviranja gitare Fender Stratocaster činilo ga je zajedno sa Chuckom Berryjem jednim od najboljih gitarista svog vremena.
| Commons ima datoteke na temu: Buddy Holly |