Bosanska imena

Pojam "Bosanska imena", ili "lična imena u Bosni i Hercegovini" je prilično širok zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina , kao i svaka druga zemlja, produkt uticaja različitih etno-jezičkih kultura koje su bile prisutne na tlu BiH kroz njenu izrazito bogatu historiju.

Ilirska imena u BiH

Prvu dominantnu kulturu u BiH o kojoj imamo materijalne i pisane dokaze (od kojih su najstariji oni pisani na drevnom grčkom i latinskom jeziku) čini narod, ili najvjerovatnije više naroda koji su u prahistorijskom i antičkom periodu nastanjivali područje bivše SFRJ i sjeverne Albanije, a koje zajedničkim imenom nazivamo Iliri (mada svakako možemo govoriti o prisustvu i drugih drevnih balkanskih naroda poznatih pod nazivom Tračani, Dačani i nešto manjim udjelom Kelti).

To je, dakle, najraniji, ili preciznije, najraniji poznati etno-jezički substrat koji je pokrivao područje današnje Bosne i Hercegovine o kojem imamo pisane i materijalne tragove.

Najrasprostranjena ilirska imena u BiH u doba ilirske civilizacije bila su: Andes/Andio/Antis (što se automatski može dovesti u vezu sa nazivom ilirskog naroda Andizeti; varijacije imena zavise od nastavaka, npr. "is", "o", "on", "en", "an" i "es"), Baezo, Bato (-on), Beus (-as) (rasporostranjeno među Dalmatima a dovodi se u vezu sa mezapijskim imenom Bosat,ili panonskim Busio, što indicira i moguću povezanost sa riječi Bosna), Billena, Boiken, Cillan(-us) (moguća povezanost sa srednjovjekovnim bosanskim imenom Kulen ili Kulin (Kulin Ban) ali i keltskim Killan ili Gillan), Daza (varijacije: Dasius, Dasant, Dazomenus; postoji strukturalna sličnost i potencijalno etnolingvistička povezanost sa riječi "dasa", prisutnom u južnoslavenskim jezicima, kao i sa albanskom riječi dash, što znači 'ovan',, Gentio(-n) (također Genthios, koje se često dovodi u vezu sa ljekovitom biljkom Genthiana, rasprostranjenoj u BiH), Grabo(-n, -os), Laid (sa nastavcima "-as","-us" ili "-on"; Laidas, Laidus ili Laidon; ostale varijacije: Laedicalius i Laedietis, te kombinovano sa imenom Skerd-SkerdiLaidas), Mallika, Monoun(-ios), Lydra, Paio, Pan(-es), Panto(m.)/Pantia(f.), Pinnes (-us; varijacija imena kralja ilirskog plemena Breuci sa sjeverozaspadne Bosne,[Pinnes]),Plares, Posant(-io)(ovo ime se također dovodi u vezu sa imenom Bosne), Scodrina (od kojeg naziv vuče ime grada u Albaniji - Skadar), Stataria, Stenn(-as), Teuta (ime čuvene ilirske kraljice), Vendo, Vendes, Verzo, Zaimina, itd.

Nastavci "-as", "-es", "-is", "-os" i "-us" (npr. Andes) kod ilirskih imena podsjećaju na grčka, pa nije isključena mogućnost da su pronađeni natpisi ilirskih ličnih imena zapravo u helenizovanoj verziji, ali se ta imena mogu naći i bez nastavaka "-as", "-es", "-is", i"-os", tj. završavaju nastavcima "-o", "-on" i "-en"(npr.Baton). Interesantna je međutim koincidencija da nastavak “-es” koji nalazimo u mnogim ličnim ilirskim imenima postoji i u albanskom jeziku i predstavlja nastavak u dativu, npr. nominativ = Anda, dativ = Andes, a što je etimološki možda i još značajnije, "-es" je također i genitivni nastavak u albanskom jeziku (npr. nominativ = Anda, genitive = "i Andes"; (Ko?: Anda, čiji/od koga/od čega?: "Andin" ili "od Ande"), a upravo imena i prezimena zapravo predstavljaju genitiv (npr. Johnson = John + son, tj. "sin John-a", ili "Johnov sin", O Connor = of Connor, tj, “od Konora” ili “Konorov”(sin)). Pored toga albanska riječ "andja" ( "želja" , "poriv", "zanos"), potiče od proto-Albanske riječi "anda" istog značenja, u kojoj možemo nači sličnost sa korijenom ilirskog imena Andes, "and".

Postoji i interpretacija ovog imena po nomenklaturi "An+Dios", gdje prepoznajemo u praistoriji i antici prilično prisutnu prepoziciju "An" i riječ "Dio", drevni grčki naziv za Boga.

Ipak, da bi se donio bilo kakv konkretniji zaključak u smislu povezanosti ova dva pojma potrebno je svakako sprovesti dodatna i opsežnija etnolingvistička istraživanja.

Ilirski narodi i/ili zajednice u Bosni i Hercegovini bili su: Abri, Andizetes (Andizeti), Ardiaei (Ardijejci ili Ardijeji), Autariatae (Autarijati), Breuci, Daorsi, Dalmatae/Delmatae (Dalmati), Daesititates (Dezitijati),Ditiones (Ditijoni), Maezaei (Mezeji), Narensi (što se dovodi u vezu za drevnim nazivom rijeke Neretve, "Narenta"), itd. Na spisku koja čine ilirska imena u Bosni i Hercegovini ponegdje se nalaze i imena koja su izvedence iz imena odredjenih ilirskih plemena, kao npr. Dasius (vjerovatno u vezi sa Deasitiates) i sl.

Jedno od rasprostranjenijih božanstava u ilirskoj Bosni i Hercegovini bilo je božanstvo Bindo ili Bindus, čiji je najbliži jezički ekvivalent pronađen do sada albanska riječ “bind”, što znači “ubijediti” ili “uvjeriti”.

Pominju se i druga ilirska božanstva, kao npr. Andinus (Deo Andinus sacrum).

Drevni historičari zabilježili su sljedeće toponime u vrijeme kada je Bosnom i Hercegovinaom vladala ilirska civilizacija: Arduba (pretpostavlja se da je u pitanju srednjovjekovni bosanski grad Vranduk), Arupini ili Arupium (brdo Vital kod Prozora), Daorson (utvrđeni grad plemena Daorsi u Ošanićima-Stolac), Delminium (područje Duvna), Narenta (rijeka Neretva), itd.

Ilirska lična imena su izuzetno rijetko prisutna u BiH, i zapravo bilo gdje drugo na Balkanu, osim među pripadnicima albanske etnije, najvjerovatnije zbog toga što na području Balkana nije postojao kontinuitet upotrebe ilirskog jezika, o kojem se još uvijek nedovoljno zna. Pojam "Iliri" kao i studije o ilirima se nakon prahistorije i antike ponovo pojavljuju tek u 19 vijeku. Iako su ilirska imena, imena izvedena iz ilirskih i pretpostavljeno ilirskih riječi na Balkanu prvi počeli koristiti Albanci, oni su sa tom praksom počeli značajnije zapravo tek u periodu nakon drugog svjetskog rata, ali su lična imena koja potiču od navodnih ilirskih riječi i danas među najdominantijim ličnim imenima među pripadnicima ovog naroda.

Nije isključena ni mogućnost da drugi balkanski narodi ne koriste ilirska imena kako ih se ne bi greškom poistovijetilo ili identifikovalo sa Albancima.

Drugi mogući razlog zbog kojeg ilirska lična imena (ili imena izvedena iz ilirskih riječi) u BiH (i općenito kod naroda koji govore slavenskim jezicima) nisu u upotrebi je najvjerovatnije činjenica da slavofoni govornici nailaze na velike poteškoće pri pokušaju prilagodbi, izvedenica ili pojednostavljivanja ilirskih imena i jezika uopšte, usljed jezičke nekompatibilnosti između ilirskih riječi i slavenskih jezika.

Postoje, međutim, lična imena u BiH, uglavnom među pripadnicima bošnjačkog naroda, koja su identična sa nekim albanskim imenima, kao što su Besim, Fatmir, Hana itd. Koincidencijom, ova imena imaju značenje i na albanskom i na nekim bliskoistočnim jezicima (arapski, perzijski, turski, staro-hebrejski i sl.) koji su tradicionalno u Bosni i Hercegovini bili jezička osnova za lična imena među Bošnjacima. Dakako, te riječi, odnsono imena, iako identična, imaju jedno značenje na albanskom a sasvim druga značenja na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, obzirom da albanski jezik nije srodan navedenim jezicima. Neka od ovih imena, npr. Hana, pored Bošnjaka, mogu se naći i među Albancima islamske i kršćanske vjeorispovijesti, obzirom da kod Albanaca dolaze iz albanskog jezika (npr. riječ "besim", što na albanskom jeziku znači "vjera", pominje se mnogo puta u albanskoj bibliji). Besim na albanskom jeziku doslovno znači "vjera", i potiče od albanske riječi "besa", što se standardno prevodi kao "održati zadatu riječ" i sl., dok Besim među Bošnjacima, po Abdulahu Škaljiću, potiče od arapske riječi "basim", i znači "veseo". Fatmir na albanskim jezikom doslovno što znači "dobra sreća" ( "fat"=sreća + "mir"=dobro), a na arapskom se može povezati sa arapskim imenom Fatma, po imenu kćeri Poslanika Muhameda, u slobodnom prevodu "ona koja odbija dojiti dijete". Hana na albanskom jeziku doslovno znači "mjesec", ali u BiH se tumači kao riječ koja dolazi najvjerovatnije sa bliskog istoka (kao i prethodna dva imena, Basim i Fatmir), i to konkretno iz staro-hebrejskog imena "Hannah", mada postoji i teorija po kojoj se radi o balkanskoj izvedenici turske riječi "han",što znači " vladar", koja je opet u turski jezik došla iz perzijskog, a u perzijski po nekim teorijama iz tatarskog. Među Bosancima nalazimo još jedno lično ime koje je tradicionalno popularno albansko ime - Zana. Na albanskom jeziku "zana" doslovno znači "vila", a potiče od albanske riječi "za" "zë" ili "zo", zavisno od regionalnog dijalekta (pa su tako moguće i varijante poput "Zëna", ili "Zona", mada daleko rijeđe od Zana), a doslovno znači "glas".

Još jednu interesantnu jezičku simbiozu između albanske i bosanske kulture nalazimo kod imena albanskog epskog heroja po imenu Đerđ Elez Alija. Albanski epski heroj zove se Gjergj Elez Alija, sastavljeno od albanskog kršćanskog imena Gjergj (čita se Đerđ; južnoslavenski ekvivalent je Đorđe, Đurađ ili Juraj, anglo-saski George; a izvorno bi moglo biti starogrčko ime Georgius), + Elez (vjerovatno izvedeno iz turskog imena "Ilyas", koje vjerovatno potiče od semitskog Elias).

Nije isključeno ni da je "Elez" u imenu Gjergj Elez Alija zapravo albanska verzija grčkog oblika semitskog imena "Elias". Elez bi po ovom sistemu imenovanja (troimeni sistem gdje patronim slijedi poslije imena) trebalo biti ime oca Đerđ Elez Alije. Zatim slijedi arapsko ime Ali ("Alija").

U bosanskoj epskoj tradiciji također postoji epski junak skoro identičnog imena, Alija Đerzelez , s tim što u BiH postoje različite interpretacije ovog imena, kao npr. Gurz-elez - "borac s buzdovanom", Gerz - "junak" itd. Autor rječnika "Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku", Abdulah Škaljić ipak ima drugu teopriju o etimologiji ovog imena:

"Mislim da postoji vjerovatnost da ovo ime dolazi od Georgius-Elez, što odgovara ar. Gargis Ilyas, kao što tursko ime Đurđevdanu "Hidirles, Hidir-Ellez" dolazi od ar. Hidir-Ilyas. Po islamskom učenju Izraelčanin Elijas (Elie, Elez) bio je pejgamber Ilyas (ar.), koji se još naziva Hidir (ar.). Ovo ime odgovara hrišć. Georgius, odnosno sv. Đurđe. Prema tome, I Hidir-Elez i Georgius-Elez odgovara muslimanskom "pjegamber Iljas" i hrišćanskom "sv. Đorđe"

Grčka i latinska imena

Sljedeći dominantni jezički uticaj nakon ilirskog na području današnje Bosne i Hercegovine je najprije grčki a zatim latinski. Grčka i latinska (Romanička) imena koja se danas mogu naći u Bosni i Hercegovini međutim ne potiču neposredno iz vremena prahistorije ili antike, kada su jezički uticaj na području današnje BiH djelimično širili drevni Grci (koji je ipak ostao neznatan u odnosu na ilirski) a poslije dominantno Rimljani, čiji je jezik vremenom u potpunosti zamijenio ilirski jezik u drevnoj BiH, osim u planinskim ili udaljenijim krajevima BiH, da bi u vrijeme dolaska slavena na Balkan taj jezik opstao najvećim dijelom na području koje čine današnja Albanija, Kosovo, Makedonija i Crna Gora, ako je suditi po dominantnoj lingvističko-historijskoj teoriji.

Grčka i latinska imena pojavljuju se u BiH posredno, preko kršćanskih zajednica Bosne i Hercegovine, gdje su grčka imena prisutna kod pravoslavnog, a romanička (latinska) kod katoličkog stanovništva. Takva imena su Aleksandar, Elena(od Helena), Franjo (od Francus), Đorđe ili Đurađ (Georgius), Jovan (Iovis, u anglo-saskom svijetu "John"), Marko (od Marcus), Mihajlo (Michaelis), Petar, itd.

Važno je napomenuti da su pored grčkih i latinskih imena, u kršćanskim zajednicama BiH također prisutna i semitska imena, poput Pavle/Pavao (Paulus), Zakarije(Zacharius) i sl.

Jedno od imena koje se često sreće u kršćanskoj zajednici BiH također a potiče is antičkog perioda, ali ne iz drevnog grčkog ili latinskog jezika već iz drevnog perzijskog, je ime Mitar, koje se dovodi u direktnu vezu sa drevnim perzijskim božanstvom po imenu Mithra ili Mitra, odakle potiče Mitraizam, religija koja je u antici bila prisutna na našim prostorima.

Slavenska imena

Nakon grčkog i latinskog jezičkog utjecaja, od otprilike 6. vijeka nove ere područjem današnje BiH počinju dominirati slavenski jezici, konkretnije južni substrat slavenskih ili slovenskih jezika.

Slavenskih imena koje nalazimo u BiH su manje-više ista ona slavenska imena koje nalazimo i među svim ostalim govornicima srednjejužnoslavenskog dijalekta (bivši srpskohrvatski jezik), u koje spadaju imena kao što su Boriša, Božidar, Božidarka, Branimir, Branislav/a, Danica, Dobrila, Dobrinka, Danko, Dalibor, Iskren, Izvorinka, Javor, Ljiljana, Ljubica, Ljubinka, Ljubomir, Mirko, Mira, Nada, Nenad, Njegica, Ognjen, Radomir, Radoslav, Sanja, Sanjin, Slaven, Slavenka, Srđan, Svetislav, Svjetlana, Snježana (ekavska varijanta Snežana), Tvrtko, Vedran/a, Velimir, Vera (Vjera), Verica, Vesna, Veljko, Vladislav, Vladisav, Vuk, Zlatan/a, Zlatko, Zvonko, Želimir, Željko/a, Željana, kao i razna druga imena izvedena iz slavenskih riječi.

U BiH slavenska imena nalazimo pretežno među pripadnicima kršćanske vjeroispovijesti, dok kod bosanskohercegovačkih muslimana (Muslimani ili Bošnjaci) dominiraju turska, arapska i perzijska imena.

Ipak, vrijedi pomenuti da postoji izvjestan procenat stanovnika BiH koji po svom kulturno-religijskom porijeklu spadaju u Bošnjake ali kod kojeg nalazimo slavenska imena kao što su Ljiljana, Zlatko, Vesna i sl., što je usklađeno jeziku kojim Bošnjaci govore (slavenskom) ali ne i njihovoj religiji, koja se uglavnom veže za arapski, turski i perzijski jezik.

Slavenska imena su bila posebno popularna u doba socijalizma, tj. Jugoslavije, na čelu koje je bio Josip Broz Tito, a neka, poput imena drevnih bosanskih kraljeva, kao što je Tvrtko, mogu se i danas naći, ali uglavnom među Hrvatima.

Turska, semitska (arapska i hebrejska) i perzijska imena

Poslije slavenske, slijedeći dominantni uticaj u Bosnu i Hercegovinu vrši turska, ili preciznije osmanlijska (otomanska) kultura, s kojom u BiH dolazi i Islam, a s njim i turska, arapska i perzijska imena, kao što su Abdulah (kasnije izvedeno u Avdulah, u Bosni i Hercegovini nadimak "Avdo"), Abid, Abida, Adem, Adil, Ahmed, Aiša, Ajdin, Alija, Bahrija, Bakir, Behija, Džemal, Dževdet, Đula, Đulija, Emir, Ekrem, Enes, Esad, Ethem, Fahrija, Fikret, Hamdija, Hajrija, Hašija, Hilmija, Irfan, Ismet, Izet, Safija, Senija, Subhija itd. Ova imena nalazimo gotovo isključivo kod stanovnika islamske vjeroispovijesti u BiH.

Važno je također napomenuti da su među Bošnjacima popularna i imena koja se u BiH smatraju "muslimanskim", ali ih ne nalazimo (barem ne u obliku u kojem postoje u BiH) među ostalim muslimanima. Takva su imena Almir, Almira, Anis, Anisa, Anes, Anesa, Damir, Jasmin, Jasmina, Jasminka, Nađa, Rusmir, Una, Zlata/Zlatija itd.

Također je nedovoljno poznata činjenica u BiH da se jedno od najrasprosatranjenijih semitskih (konkretno arapskih) imena među pripadnicima islamske vjeroispovijesti u BiH, Lejla, izvorno Layla, što znači "veoma tamna noć", među ostalim muslimanima u svijetu i ne smatra zapravo muslimanskim, jer je bilo u upotrebi prije pojave Islama kao praktične religije u današnjem obliku, a veoma je popularno i među arapskim nemuslimanima (prvenstveno kršćanima), budući da je to zapravo arapsko ime. U arapska imena koja možemo naći među arapskim kršćanima, a koja u BiH nalazimo isključivo kod muslimana su Zahid (u izvornoj verziji "Zahi"), Naim, Halil (u izbornoj verziji Khalil), itd.

Germanska imena

Posljednji dominantni kulturno jezički uticaj u BiH donosi (i sa sobom odnosi) Austro-ugarska imperija, koja u BiH uvodi ograničan ali ipak prisutan utjecaj njemačkog jezika, a koji se danas u BiH može primijetiti i u ličnim imenima poput imena Armin, Edvin, Sabina i sl. (uglavnom kod Bošnjaka).

Ostala imena

Valja pomenuti da se u BiH u današnje vrijeme primijete i razna druga imena koja ne spadaju u gore navedene kategorije, a koja dolaze recimo iz novijeg reportoara arapskih imena, zatim tzv. medjunarodna imena (koja su uglavnom izvedenice semitskih imena kao što je Hana, izvorno Hannah), izvedenice iz raznih jezičkih područja, kao i improvizovana imena.