Bitka kod Trazimenskog jezera

Bitka kod Trazimenskog jezera odigrala se 24. juna 217. p. n. e. između vojske Kartagine pod Hanibalovom komandom i vojske Rimske Republike pod komandom Gaja Flaminija. To je bila jedna od bitaka Drugog punskog rata. Godinu nakon pobjede kod Trebije, Hanibal vodi preživjele prema samom srcu Italije, Rimu. No, na njegovu nesreću, na putu mu se ispriječila još jedna rimska vojska. Hanibal ipak, zahvaljujući oprezu primijetio je na vrijeme Rimljane te još jednom imao vremena da pripremi zamku.Ta bitka je primjer najveće i najuspješnije zasjede u istoriji ratovanja.

Bitka kod Trazimenskog jezera

Uvod

Rim je bio alarmiran teškim porazom u bici kod Trebije i senat pravi planove kako da se suoči sa opasnošću. Bili su izabrani novi konzuli za 217. godinu. To su bili Gnej Servilije i Gaj Flaminije. Dvije rimske armije su bile poprilično smanjene nakon poraza kod Trebije, pa se regrutuju 4 nove legije, koje se dodeljuju postojećim utanjenim armijama. Posle bitki kod Ticina i Trebije Flaminijeva vojska je krenula južno, da se pripremi za odbranu samog Rima. Hanibal je krenuo u istom smjeru marširajući većom brzinom tako da je pretekao rimsku vojsku. Flaminije povećava brzinu marširanja da bi zapošeo bitku sa Hanibalom prije nego što on dođe do Rima. Druga Servilijeva vojska kretala se u istom smjeru i trebala se spojiti sa Flaminijevom, ali bila je zaostala.

Hanibal odlučuje da navuče Flaminijeve odrede u odlučnu bitku pre nego što stigne konzul Servilije sa svojom vojskom. Smatra da će taktikom spržene zemlje navući Flaminija u odlučnu bitku, jer ovaj neće moći gledati takvo uništavanje područja, koje je on dužan da zaštiti. S druge strane takva razaranja pokazuju rimskim saveznicima da je Rim nesposoban da ih zaštiti i time slabe veze Rima i njegovih saveznika. Međutim Flaminije je sjedio pasivno u Arecijumu tokom Hanibalovih pustošenja. Pošto je taj pokušaj propao Hanibal je izveo veliki manevar prolazeći kraj lijevog Flamenijevog krila i odsjekao je Flaminija od Rima. Taj potez je bio veliki udarac za moral rimske vojske. Sjedeli su i gledali neprijatelja koji je sve uništavao, a i nalazi se bliže Rimu nego oni. Flaminije je i dalje ostao pasivan, a Hanibal je krenuo prema Apuliji, nadajući se da će sam Flaminije odabrati mjesto bitke.

Flaminije je trpio veliku kritiku iz Rima, a i sam se želio što prije osvetiti za razaranja i uništavanja, pa se odlučuje za bitku protiv Hanibala. Unatoč savjetima da ne žuri i da sačeka Servilija sa njegovom armijom i da dotad vrši iznenadne napade konjicom na isturene delove Hanibalove vojske Flaminije se upustio u bitku.

Tok bitke

Hanibal odabira Trazimensko jezero smatrajući ga prikladnim za zasjedu. Čuo je da je Flaminije krenuo za njim, tako da je počeo sa pripremama za bitku. Primetio je da sjeverno od jezera postoje dobro pošumljena brda, tačno iznad puta na sjevernom dijelu jezera. Postavlja logor na jedno brdašce, odakle ima dobar pogled na bilo koga ko dolazi.

Gotovo cijelu noć je pripremao vojsku za bitku. Ispod logora postavlja tešku pješadiju (vojnike iz Iberije, Kelte i Afrikance) na nešto malo uzvišeniji teren, sa koga se mogu sjuriti na Rimljane kada ovi naiđu. Galsku pješadiju i konjicu sakriva po brdima u dubinu šumovitog predjela, najbliže mjestu gde Rimljani trebaju prvo ući u taj prostor sjevernog dijela jezera. Laku pješadiju postavlja u intervalima po vrhovima sa kojih se vidi ravnica uz jezero. Laka pješadija je time postavljena duž cijele ceste sa striktnim naređenjima da budu sakriveni i da čekaju signal za napad. Da bi što bolje zavarao Rimljane, Hanibal naređuje svojoj vojsci da zapale te noći logorske vatre na jednom udaljenom području, tako da Rimljani misle da su oni mnogo udaljeniji, nego što stvarno jesu.

Događaji

Sljedećeg jutra Rimljani su se približavali prema istoku duž sjeverne strane jezera. Spreman i željan bitke Gaj Flaminije je nemilosrdno požurivao svoje vojnike. Kad su Rimljani ušli u dugu, usku i maglovitu dolinu ispod brda na sjevernoj strani jezera trubama su pozvane skrivene Hanibalove jedinice da napadnu.

Od tog trenutka skrivena Kartaginjanska konjica i pješadija iznenada silazi sa okolnih brda, zatvara ulaz u dolinu i napada sa svih strana iznenađene Rimljane. Rimljani nisu imali vremena da se postave u borbene formacije, pa su postali laka meta za Kartaginjane. Rimljani su brzo razbijeni u tri grupe. Najzapadniju grupu je napala konjica i dotjerala ih do jezera i prisilila da pobjegnu u vodu. Potom opkoljavaju druge dve grupacije. Flaminijev centar se dobro držao i dugo borio, ali Hanibalovi Gali su ih sasjekli nakon tri sata teške borbe. Bitka je trajala tri sata, i cijela rimska armija je uništena. Vidjevši da više nemaju nikakvog izlaza preostali vojnici su se dovukli do šume i krroz nju su pobjegli. Samo 6.000 vojnika se izvuklo koristeći šumu i maglu, ali većina je uhvaćena narednog dana. Od preostalih 30.000 pola je ubijeno ili se udavilo (uključujući Flaminija) a druga polovina je zarobljena. Hanibalovi gubici nisu bili veći od 1.500 vojnika. Za dan ili dva Hanibal presreće rimsko pojačanje od 4.000 vojnika i uništava ih.

Posljedice

Hanibal je u toj bitki postigao briljantnu pobjedu najvećom zasjedom u historiji. Vijesti o rimskom porazu su izazvale paniku u Rimu. Hanibalu je bio otvoren put na sam Rim. U trenucima takvih kriza bilo je nužno da se proglasi diktator, kome bi se dale sve ovlasti obično oročeno na 6 mjeseci. Za diktatora je odabran Kvint Fabije Maksim zvan Kunktaktor (čovjek koji okleva). Hanibalovi generali su insistirali da se opsjeda Rim, ali Hanibal nije htio. Nije imao dovoljno opsadnih sprava, a nije imao ni bazu u centralnoj Italiji. Odlučuje da krene južno, da bi potakao pobunu Grka protiv Rima.

Također pogledajte

• Drugi punski rat
• Rimska Republika