Bipolarna ćelija mrežnjače

Bipolarne ćelije, koje su dio mrežnjače, nalaze se između fotoreceptorskih ćelija (štaićaste i čepićaste ćelije i ganglijske ćelije. Djeluju, izravno ili neizravno, kako bi prenijele signale sa fotoreceptora u ganglijske ćelije.

Mrežnjačna bipolarna ćelija
Funkcionalni dijelovi štapića i čepića (čunjića), koji su dvije od tri vrste fotosenzibilnih ćelija u mrežnjači
Mrežnjača – Bipolarne ćelije prikazane crveno .
Slojevi mrežnjače
Detalji
SistemČula/Čulo vida
Identifikatori
Gray'sp.722
THH2.00.06.1.00050
FMA67282
Anatomska terminologija

Struktura uredi

Bipolarne ćelije su tako nazvane jer imaju središnje tijelo iz kojeg proizlaze dvije skupine nastavka. Mogu sinapsirati ili štapićimaa ili čunićima (mješoviti ulazni prstenovi mješovitog štađića/čepića pronađeni su kad košljoriba, ali ne i kod sisara), a također prihvataju i sinapse sa vodoravnim ćelijama. Bipolarne ćelije zatim prenose signale sa fotoreceptora ili horizontalnih ćelija i prosljeđuju ih ganglijskim ćelijama, direktno ili indirektno (putem amakrinih ćelija). Za razliku od većine neurona, bipolarne ćelije komuniciraju putem stupnjevanih, a ne akcijskih potencijala.

Funkcija uredi

Bipolarne ćelije primaju sinapsnii ulaz od štapića ili čunića, ili i od štapića i od čunića, iako su obično označene kao bipolarne ili čepićne bipolarne ćelije. Postoji približno 10 različitih oblika čepićnih bipolarnih ćelija, međutim, samo jedna bipolarna štapićasta ćelija , zbog štapićnih receptora, koji jsu se u evolucijskoj historiji pojavili kasnije od čepićnih receptora.

U mraku, fotoreceptorska ćelija (štapić / čepić) oslobađa glutamat, koji inhibira (hiperpolarizira) bipolarne ćelije na ON i pobuđuje (depolarizira) bipolarne ćelije na isključivanje (OFF). U svjetlu, međutim, ona udara u fotoreceptore, zbog čega su inhibirani (hiperpolarizirani), aktivacijom opsina koji aktiviraju sve trans-mrežnjačne potencijale, dajući energiju za stimuliranje receptora povezanih sa G-proteinima, da aktiviraju fosfodiesterazu (PDE) koja cijepa cGMP u 5'-GMP. U fotoreceptorskim ćelijama postoji obilje cGMP-a u tamnim uvjetima, držeći Na-kanale zatvorene cGMP-om, pa aktiviranje PDE smanjuje opskrbu cGMP-om, smanjujući broj otvorenih Na-kanala i na taj način hiperpolarizirajući fotoreceptornu ćeliju, uzrokujući otpuštanje manje glutamata. To dovodi do toga da ON bipolarna ćelija gubi inhibicijsku sposobnost i postaje aktivna (depolarizirana), dok OFF bipolarna ćelija gubi pobudljivost (postaje hiperpolarizirana) i postaje tiha.[1]

Bipolarne ćelijee štapića ne sinapsiraju se direktno aa ganglijskeim ćelijama. Umjesto toga, stvaraju sinapse sa amakrinim ćelijama mrežnjače, koje pobuđuju čepićni ON bipolarne ćelije (putem spojeva) i inhibira čepićne bipolarne ćelije (putem glicin-posredovane inhibicijske sinapse]]) preuzimajući time čepićni put, kako bi poslale signale ganglijskim ćelijama u skotopskim (slabim) uslovima ambijentnog osvjetljenja.[2]

OFF bipolarne ćelije sinapsiraju u vanjskom sloju unutrašnjeg pleksiformnog sloja mrežnjače, a ON bipolarne ćelije završavaju u unutrašnjem sloju unutrašnjeg pleksiformnog sloja.

Prijenos signala uredi

Bipolarne ćelije efikasno prenose informacije sa štapića i čunića na ganglijske ćelije. Vodoravne i amakrine ćelije donekle komplikuju taj proces. Horizontalne ćelije uvode bočnu inhibiciju u dendrite i dovode do inhibicije središnjeg okruženj,a koja je očita u mrežnjačnom receptivnom polju. Amakrine ćelije također uvode bočnu inhibiciju na terminalu aksona, služeći različitim vizuelnim funkcijama, uključujući efikasnu transdukciju signala sa visokim odnosom signal-šum.[3]

Mehanizam za stvaranje središta receptivnog polja bipolarne ćelije je dobro poznat: direktna inervacija fotoreceptorske ćelije iznad nje, bilo putrm metabotrog (ON) ili ionotropnog (OFF) receptora. Međutim, mehanizam za proizvodnju monohromatskog okruženja istog receptivnog polja je u fazi istraživanja. Iako je poznato da je horizontalna ćelija, važna ćelija u procesu percepcije tačnosti sekvenci receptora i molekula je nepoznata.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Kevin S. LaBar; Purves, Dale; Elizabeth M. Brannon; Cabeza, Roberto; Huettel, Scott A. (2007). Principles of Cognitive Neuroscience. Sunderland, Mass: Sinauer Associates Inc. str. 253. ISBN 0-87893-694-7.
  2. ^ Bloomfield Stewart A.; Dacheux Ramon F. (2001). "Rod Vision: Pathways and Processing in the Mammalian Retina". Progress in Retinal and Eye Research. 20 (3): 351–384. doi:10.1016/S1350-9462(00)00031-8.
  3. ^ Tanaka M, Tachibana M (15. 8. 2013). "Independent control of reciprocal and lateral inhibition at the axon terminal of retinal bipolar cells". J Physiol. 591 (16): 3833–51. doi:10.1113/jphysiol.2013.253179. PMC 3764632. PMID 23690563.

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi