Ban Borić

bosanski ban

Ban Borić prvi je po imenu poznati bosanski ban.[1] Ratovao je protiv bizantske vojske oko Braničeva 1154, i to zajedno s ugarskim kraljem. Protjeran je iz Bosne 1164, kada vlast preuzima Bizantijsko Carstvo.

ban Borić
Ban Bosne
Vladavina1154–1164.
PrethodnikLadislav II, kralj Ugarske
NasljednikManuel I Komnen
Ban Bosne
SupružnikLavica Vukimirović
DjecaStjepan Boričević
Pavle Boričević
DinastijaBoričević
Otacžupan Berislav
Rođenjeoko 1100.
Slavonija ili Hum
Smrtposlije 1165.
Slavonija

Biografija

Prema nekim historičarima, u prvom redu Vladimiru Ćoroviću, rođen je 1125, a po nekima oko 1100. godine. Prvi siguran spomen bosanskog bana Borića jest kod bizantijskog pisca Jovana Kinama pri opisivanju ratovanja između Mađara i Bizantinaca kod Braničeva 1154. Vrlo je vjerovatno da je Borić Bosnom vladao i prije toga, ali nema podataka kada je došao na vlast i u kojim okolnostima. Njegova postojbina utvrđena je prilično sigurno, ali ne i njegovo pravo porijeklo. U Slavoniji, u okolini Požege, imao je mnoga imanja, koja su naslijedili njegovi potomci. Ferdo Šišić ističe da to ne znači da je bio porijeklom iz Slavonije. Štaviše, može se reći da su ga doveli Mađari, koji su imali vrhovnu vlast nad Bosnom, te je kao vazal i vladao uz njihovu saglasnost.

Vladimir Ćorović iznosi u svom radu i mišljenje Milana Preloga st., koji stoji na konstataciji da Borić nije bio ni u kakvom podaničkom odnosu prema Ugarskoj, što potkrepljuje činjenicom da je 1150. jedna ugarska vojna jedinica prešla preko dijela teritorije Bosne idući u pomoć Srbima protiv Bizantije.

Od 1154. do 1163. o Boriću nema nikakvih vijesti. Nakon smrti ugarskog kralja Gejze II počinju žestoke borbe za tron, u kojima su učestvovali Stjepan III, Ladislav i Stjepan IV, koga je kao svog zeta podržavao bizantijski car. Prvo je na vlast došao Ladislav, međutim, ubrzo nakon toga umire i na vlast dolazi Stefan IV, kome se priklonio i Borić. On se 1163. spominje u jednoj povelji kao svjedok, i to na visokom mjestu dvorskih velikodostojnika. To ukazuje da je Borić bio vazal ugarskog kralja, a taj odnos nije mogao nastati 1163. nego je počeo ranije. Godine 1163. pošlo je za rukom Gejzinom sinu Stefanu III da od svoga strica Stefana IV preuzme prijesto i nagodi se s Bizantijom, nakon čega je počeo progon pristalica Stefana IV, u kojem je stradao i ban Borić.

Vjekoslav Klaić navodi da Borić nije bio podanik nego saveznik Ugarske te da je od nje dobio Usoru i Soli, preko koje je dospio u neki vid podložnog položaja.

Za Borića znamo još da je kao bosanski ban 1162. ili 1163. poklonio viteško-monaškom redu Templara selo Zdelje u Slavoniji. Taj poklon potvrđivali su i kasniji ugarski kraljevi. Ovi podaci jasno govore da su porodična imanja Borića bila u Slavoniji. Također, nakon što je zapao u nemilost kralja Stefana III, Borić se najvjerovatnije sklonio na svoje posjede u Slavoniju, gdje je najvjerovatnije i skončao. Njegovo ime nigdje se u kasnijem periodu u Bosni ne spominje, za razliku od Slavonije, gdje se njegovo i imena njegovih nasljednika spominju desecima, pa i stotinama godina kasnije.

U vrijeme vladavine bana Prijezde spominje se i da je Borić templarima darovao zemlju, što, prema Talociju, ukazuje na određenu vezu između Borića i Prijezde, pa i Borića i Ninoslava. On misli da je ta veza bila porodična te ide još i dalje, pa konstatuje da kolijevku dinastije Kotromanić možemo tražiti na ovim prostorima.

Porodica

Borić je bio oženjen Lavicom, unukom kneza Stjepana od Bosne. Imali su dvoje djece:

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Ban Borić". idoconline.info. Pristupljeno 27. 6. 2020.

Vanjski linkovi

Prethodnik:
Ladislav II Ugarski
Banovi Bosne Nasljednik:
Manuel I Komnen