Arpadovići
Arpadovići[1] su ugarska dinastija. Vladali su Ugarsko-Hrvatskim kraljevstvom do 1301. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu (890 - 917). Pod vodstvom Arpada Ugri (Mađari) su se spustili od Pruta, Dnjestra i Buga u Panonsku niziju. Nisu uspjeli da se probiju dalje na zapad, pa su se okrenuli prema jugu prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Kralj Koloman je uspio da zavlada kontinentalnom Hrvatskom 1102. i Dalmacijom 1107, nakon čeka je donio Pacta Conventu.
Arpadovići su često imali sukobe sa hrvatskim plemstvom, ali i sa Bizantom i Venecijom. Sa Bizantom Arpadovići su ratovali zbog Bosne i Srijema. Sistemom darovnica Arpadovići iscrpili kraljevsku moć, tako da je vlast u zemlji prešla u ruke krupnih velmoža. U Hrvatskoj se ističu knezovi Krčki, Bribirski (Šubići), Gusići, Babonići i drugi. Krajem 13. vijeka vladavina Arpadovića pretvorila se u rasulo. Smrću posljednjeg Arpadovića Andrije III Mlečanina 1301. završava se linija ove dinastije na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Arpadoviće na ugarskom prijestolju mijenjaju Anžuvinci.
Arpadovići uredi
- Stjepan I Sveti (997-1038)
- Ladislav (1077 - 1095)
- Koloman (1095 - 1116)
- Stjepan II (1116 - 1131)
- Bela II (1131 - 1141)
- Gejza III (1141 - 1162)
- Ladislav II (1162 - 1163)
- Stjepan III (1172 - 1196)
- Emerik (1196 - 1204)
- Andrija II (1205 - 1235)
- Bela IV (1235 - 1270)
- Stjepan IV (1270 - 1272)
- Ladislav Kumanac (1272 - 1290)
- Andrija III Mlečanin (1290 - 1301).
Također pogledajte uredi
| Commons ima datoteke na temu: Arpadovići |
Reference uredi
- ^ "ARPADOVIĆI - Hrvatski biografski leksikon". hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 16. 4. 2024.