Apeiron (το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno, neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu Anaksimandru, apeiron je prapočetak (η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u njega se sve vraća. Kod Platona (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički (Schleiermacher), neki materijalistički (Zeller), ali budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje je smatrati kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se napokon opet utopile i smirile u njemu.

Također pogledajte uredi