Amblem

Amblem je apstraktni ili reprezentativni slikovni znak, obilježje, znamenje ili simbol koji predstavlja koncept neke ideje, pojma, poput moralne istine, alegorije ili osobe, poput kralja ili sveca.

Wiltonov diptih (c. 1395–99) sa anđelima koji na lijevoj strani prsa nose amblem Bijelog jelena, lični amblem engleskog kralja Ričarda II .

Porodični amblem Kuće El, iz stripa o Supermenu

Amblemi nasuprot simbola

Kuća napuljskog princa u Pompejima - amblem na sjevernom zidu trpezarije.

Mada se riječi amblem i simbol često koriste kao sionimi, treba imati na umu da je amblem uzorak koji se koristi za predstavljanje neke ideje, pojedinca ili apstrakcije, poput božanstva, plemena, nacije, vrline ili poroka.

Amblem se može nositi ili koristiti na drugi način kao identifikaciona značka ili bedž. Naprimjer, u Americi se policijske značke odnose na njihov lični metalni amblem, dok njihovi utkani amblemi na uniformama identificiraju pripadnike određene jedinice. Prava ili metalna školjka, amblem Apostola Jakova, našiven na šeširu ili odjeći, predstavljao je srednjovjekovnog hodočasnika u njegovo svetište u Santiago de Composteli. U srednjem vijeku mnogi su sveci na freskama i drugim slikama predstavljeni amblemima: točak ili mač je predstavljao <i>sv.<span typeof="mw:Entity" id="mwMg"> </span>Katarinu</i>, svinja i malo zvono <i>sv. Antuna Pustinjaka</i>. Amblemi se također nazivaju i atributima, posebno u umjetničkim prikazima kada ih nosi ili im je u blizini neki svetac. Kraljevi i druge važne osobe vrlo često su uzimali lične grbove ili ambleme koji su bili različiti od njihove porodične heraldike. Najpoznatiji ovakvi primjeri su amblem sunca koji je koristio Luj XIV. kralj Francuske, daždevnjaka Fransoa I. kralj Francuske, vepra Ričarda III. kralja Engleske, Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) Tvrtka I kralja Bosne i sferni astrolab Manuela I kralja Portugala. U petnaestom i šesnaestom stoljeću postojala je moda započeta u Italiji za izradu velikih medalja s portretnom glavom na aversu i amblemom na naličju, koji bi se davali prijateljima i kao diplomatski pokloni. Mnoge ovakve medaljone je izradio Pisanello, italijanski slikar i medaljer kasne gotike, čiji medaljoni važe za najranije i najfinije primjerke ove umjetnosti.

Simbol, s druge strane, na konkretniji način, zamjenjuje jednu stvar drugom:

• Kršćanski križ je simbol Raspeća koji predstavlja amblem žrtvovanja.
• Crveni križ je jedan od tri simbola koji predstavljaju Međunarodni crveni križ. Crveni križ na bijeloj pozadini amblem je humanitarnog duha .
• Oblik polumjeseca simbol je mjeseca; to je amblem islama.
• Lobanja i ukrštene kosti su simbol koji identifikuje otrov. Lobanja je amblem prolazne prirode ljudskog života .

"Veliki jedu male", politički amblem iz knjige amblema, 1617

Ostala terminologija

Totem je posebno životinjski amblem koji izražava duh klana. Grbovi u heraldici poznati su kao umeci. Lav "passant", koji hoda podignute desne prednje šape dok su ostale na zemlji služi kao amblem Engleske, a lav "rampant", prikazan u profilu sa uspravno podignutim prednjim šapama, kao amblem Škotske.

Ikona je od slika (izvorno religiozne slika) koja je konvencionalno standardizirana. Logotip (logo) je nelični, sekularni znak, obično pravnog lica.

Amblemi u historiji

Od 15. stoljeća izrazi amblem (emblema; od grčki: ἔμβλημα, što znači "reljefni ukras") i amblematura su termini arhitektonske tehnike. Oni znače ikonoslikarski oslikani, nacrtani ili skulpturalni prikaz nekog koncepta, pojama ili ideje pričvršćene na kuće i pripadaju, poput natpisa, arhitektonskim ukrasima (ornamentima). Otkako je objavljena knjiga De Re Aedificatoria (1452., Deset knjiga o arhitekturi), [8] autora Leona Battiste Albertija (1404. – 1472.), po uzoru na Arhitekturu, rimskog arhitekte i inženjera Vitruvija, amblemi su povezani s egipatskim hijeroglifima i smatraju se izgubljenim univerzalnim jezikom.  Stoga amblemi pripadaju renesansnom znanju o antici, koje uključuje ne samo grčku i rimsku antiku već i egipatsku, što dokazuju brojni obelisci iz 16. i 17. stoljeća, sagrađeni u Rimu.

Objavljivanje Emblemate autora Andrea Alciatoa, talijanskog pravnika, prve knjige o amblemima 1531. godine u Augsburgu, pokrenulo je fascinaciju amblemima što je trajalo dva stoljeća i dotaklo većinu zemalja zapadne Europe. "Amblem" se u ovom smislu odnosi na didaktičku ili moralizatorsku kombinaciju slike i teksta koja ima za cilj da čitatelja uvuče u samoreflektivno ispitivanje vlastitog života . Komplikovane asocijacije amblema mogu prenositi informacije kulturno informisanom posmatraču, što je karakteristika umetničkog pokreta iz 16. veka zvanog manirizam.

Francis Quarles je 1635. godine predstavio popularnu kolekciju amblema koja je doživjela brojna izdanja, a svaki amblem sačinjen je od parafraze iz odlomka Svetog pisma, izraženog ukrašenim i metaforičnim jezikom, nakon čega slijede odlomci hrišćanskih teologa, a završava se epigramom od četiri reda. Oni su bili praćeni amblemom koji je predstavljao simbole prikazane u pratećem odlomku.

Amblemi u govoru

Amblemi su određene geste koje imaju određeno značenje. Ta su značenja obično povezana sa kulturom u kojoj su uspostavljena. Korištenje amblema omogućava da se ljudi međusobno sporazumiju na neverbalni način: pojedinac koji maše rukom prema prijatelju kaže "zdravo", a da ništa nije izustio.

Amblemi nasuprot znakovnom jeziku

Iako se znakovni jezik koristi pokretima ruku za neverbalno sporazumijevanje, ne treba ga miješati s amblemima. Jezik znakova sadrži lingvistička svojstva, slična onima koja se koriste u verbalnim jezicima, i koristi se za cjelovituo sporazumijevanje. Jezička svojstva su glagoli, imenice, zamjenice, prilozi, pridjevi itd. . . Za razliku od znakovnog jezika, amblemi su nejezički oblik komunikacije. Amblemi su pojedinačni gestovi kojima je namijenjena kratka neverbalna poruka drugom pojedincu.

Amblemi u kulturi

Amblemi su povezani s kulturom u kojoj su uspostavljeni i subjektivni su prema toj kulturi. Na primjer, znak napravljen oblikovanjem kruga palcem i kažiprstom koristi se u Americi kao neverbalni izraz za "OK", u Japanu za "novac", a u nekim zemljama južne Evrope može imati seksualnu konotaciju. Nadalje, znak za palac u Americi znači "dobar posao", ali u nekim dijelovima Bliskog istoka znak za palac znači nešto uvredljivo.

Također pogledajte

• Grb
• Čelenka
• Knjiga amblema
• Meme
• Državni pečat
• Sveta simbologija
• Pečat (amblem)
• Simbol
• Značka

Reference

Drysdall, Denis (2005). "Claude Mignault of Dijon: "Theoretical Writings on the Emblem: a Critical Edition, with apparatus and notes (1577)". Pristupljeno 29. 5. 2009.

Dalje čitanje

• Emblematica Online. Univerzitet Illinois u biblioteci Champaign Urbana. 1.388 faksimila knjiga amblema.
• Moseley, Charles, Stoljeće amblema: Uvod u renesansni amblem (Aldershot: Scolar Press, 1989)

Vanjski linkovi

• Camerarius, Joachim (1605) Symbolorum & emblematum Arhivirano 31. 7. 2020. na Wayback Machine - digitalni faksimil knjige amblema, sa web stranice biblioteke Linda Hall