Alija Kučukalić
Alija Kučukalić (Sarajevo, 23. april 1937. – Sarajevo 22. juni 1992.) pripada generaciji istaknutih bosanskohercegovačkih kipara.
Riječ je o kiparu koji je obilježio kraj šeste i početak sedme decenije XX. st. kada je riječ o modernom bosanskohercegovačkom kiparstvu[1] Bio je i istaknuti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Svojom ličnošću, umjetničkim stvaralaštvom, kao i pedagoškim radom, bitno uticao na razvoj bosanskohercegovačke kulturno-umjetničke sredine.[2]
Stradao je tokom ratnih dejstava u Sarajevu 22. juna 1992. godine.[3]
Biografija uredi
Pripadao je generaciji učenika koji su školske 1959/60. godine diplomirali u Školi za primijenjenu umjetnost u Sarajevu, poslije čega upisuje studij kiparstva na Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani gdje završava dodiplomski studij 1965, a potom i postidiplomski 1986. Nakon povratka u Sarajevo, zajedno sa drugim istaknutim kulturnim radnicima i umetnicima koji su se školovali u Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, poput: Muhameda Karamehmedovića (historičar umjetnosti i prvi dekan Akademije), Nade Pivac (akademski slikar), Mersada Berbera (akademski slikar), Bore Aleksića (akademski slikar), Zdenka Grgića (akademski kipar) učestvuje u osnivanju Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu 1972. gdje, odmah po osnivanju, biva biran u zvanje docenta, a kasnije i profesora. Na Akademiji likovnih umjetnosti Kučukalić je predavao sve do smrti 1992. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu obavljao je i funkcije prodekana, šefa Odsjeka za kiparstvo, šefa Kolegija za postdiplomski studij i predsjednika Umjetničkog savjeta ULUBiH-a. Svoja umjetnička djela Kučukalić je predstavljao od 1967. do 1992. na izložbama u umjetničkih galerijama i muzejima u BiH i inostranstvu. Mnoga od njegovih dijela, crteža i skulptura, dio su fundusa brojnih bosanskohercegovačkih i inostranih umjetničkih kolekcija, ali su rijetko dio stanih postavki, pa ih se rijetko može vidjeti.[2]
Među najpoznatijim Kučukalićevim skulpturama su:
- “Skulptura na stolici”, nalazi se ispred Kulturno-sportskog centra “Skenderija” u Sarajevo (1973.)
- Spomenik “Desant na Drvar” u Drvaru (1973.)
- Skulpturalno-arhitektonsko rješenje spomenika “Spomen žrtvama fašističkog terora u Tasovčićima” kod Čapljine (1974.)
- Spomen-obilježje “Ženi borcu”, sastavni dio graditeljske cjeline nacionalnog spomenika Spomen-park Vraca u Sarajevu (1982.)
- “Leptir na nišanu” u Kragujevac, Srbija.
Većina kritičara se slaže da je bio kipar koji nije bio do krajnjih granica moderan, ali je ostao zapamćen kao klasik moderne skulpture.[4]
Nagrade uredi
Za svoj skulptorski rad Kučukalić je dobio više od dvadeset jugoslovenskih i međunarodnih nagrada, te više društvenih priznanja za doprinos razvoju kiparstva u Bosni i Hercegovini i bivšoj državi. Alija Kučukalić 1971. g dobio je i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva.[2]
Od 1997. na Akademiji likovnih umjetnosri u Sarajevu, u sjećanje na ovog istaknutog umjetnika i profesora, dodjeljuje se godišnja nagradu “Alija Kučukalić” studentu čiji se rad ocijeni kao najbolji u konkurenciji selektovanih studentskih radova sa svih odsjeka.[5]
Reference uredi
- ^ Šabanvić, Mirha (2021). "Savremena posljeratna bosanskohercegovačka javna skulptura" (PDF). PRILOZI za proučavanje historije Sarajeva.
- ^ a b c Kučukalić, Lejla (2018). Alija Kučukalić kipar: uz komentare umjetni. Sarajevo: Blicdruk. ISBN 9789958634277.
- ^ "Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo". alu.unsa.ba. Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo. Arhivirano s originala, 26. 4. 2023. Pristupljeno 26. 4. 2023.
- ^ "Upriličeno umjetničko veče posvećeno kiparu Aliji Kučukaliću". fokus.ba.
- ^ "U Brčkom upriličeno umjetničko veče posvećeno kiparu Aliji Kučukaliću". otisak.ba.