Ahmed III (osmanlijski turski: احمد ثالث Aḥmed-i sālis; 30. decembar 1673 – 1. juli 1736) bio je sultan Osmanlijskog Carstva[1] i sin sultana Mehmeda IV (1648–1687). Njegova majka je bila grkinja Emetullah Râbi'a Gülnûş sultanija, pravog imena Evmania Voria. Rođen je u Hajioglupazariju, u Dobrudži. Došao je na prijestolje 1703. nakon abdikacije svoga brata Mustafe II (1695–1703). Period njegove vladavine se naziva "Era tulipana".

Ahmed III
Sultan Osmanlijskog Carstva
Vladavina1703 - 1730
PrethodnikMustafa II
NasljednikMahmud I
Krunidba1703
SupružnikEmetullah Sultan,Rukiyye Sultan,Emine Mihr-î-Şah Kadın Sultan, Rabia Sermi Sultan
DinastijaOsmanlije
OtacMehmed IV
MajkaEmetullah Râbi'a Gülnûş Sultan
Rođenje30. decembar 1673
Smrt1. juli 1736

Biografija uredi

Ahmed III postaje sultan nakon abdikacije svoga brata Mustafe II 1703. godine. U evropskim poslovima ovaj turski vladar se snašao bolje nego iti jedan njegov prethodnik u zadnjih 50 godina. Uspio je zarobiti kralja Švedske Karla XII koji na neko vrijeme postaje „uvaženi gost“ Ahmeda III 1709. godine. Sličnu sudbinu doživljava i Petar Veliki, car Rusije 1711. godine kada se tokom Rusko-turskog rata našao pod opsadom bez nade za spas prisiljen potpisati prigodni mirovni sporazum.

U ratu protiv Austrije i Venecije također dolazi do velikih vojnih uspjeha tokom druge decenije osamnaestog vijeka koji rezultiraju mirovnim sporazumom tokom kojeg su Turskoj državi vraćeni Morea i Beograd izgubljeni bivšim mirovnim sporazumom Mustafe II. Ti fantastični uspjesi su na kraju imali posljedicu da se državna administracija uspavala tako da rat s Perzijom krajem vladavine ovog sultana dočekuje nespremno.

Porazi u tom ratu rezultiraju pobunom koja svrgava Ahmeda III u septembru 1730. godine. Na njegovo mjesto je postavljen Mahmud I, sin prijašnjeg vladara Mustafe II.

Reference uredi

  1. ^ "Ahmed III | Ottoman sultan". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 27. 3. 2016.