Aerosvemirsko inženjerstvo
Aerosvemirsko inženjerstvo primarna je oblast inženjerstva koja se bavi razvojem aviona i svemirskih letjelica.[1] Ima dvije velike grane koje se preklapaju: aeronautičko inženjerstvo i astronautičko inženjerstvo. Avionsko inženjerstvo je slično, ali se bavi elektronskom stranom zrakoplovnog inženjerstva.
"Aeronautičko inženjerstvo" bio je originalni izraz za ovo područje. Kako je tehnologija letenja napredovala i uključivala vozila koja rade u svemiru, širi pojam "aerosvemirsko inženjerstvo" ušao je u upotrebu.[2] Vazduhoplovstvo, posebno grana astronautike, često se kolokvijalno naziva "naukom o raketama".[3]
Pregled uredi
Letjelice su podvrgnute zahtjevnim uvjetima, poput onih uzrokovanih promjenama atmosferskog pritiska i temperature, sa strukturnim opterećenjima koja se primjenjuju na komponente letjelica. Shodno tome, oni su obično proizvodi različitih tehnoloških i inženjerskih disciplina, uključujući aerodinamiku, zračni pogon, avioniku, nauku o materijalima, strukturnu analizu i proizvodnju. Interakcija između ovih tehnologija poznata je kao zrakoplovstvo. Zbog složenosti i broja uključenih disciplina, aviosvemirsko inženjerstvo izvode timovi inženjera, od kojih svaki ima užu specijalizaciju.[4]
Fusnote uredi
Reference uredi
- ^ Encyclopedia of Aerospace Engineering.
- ^ . Chicago. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć) - ^ NASA (2008). Steven J. Dick (ured.). Remembering the Space Age: Proceedings of the 50th Anniversary Conference (PDF). str. 92. Arhivirano s originala (PDF), 6. 6. 2022. Pristupljeno 29. 8. 2022.
The term "rocket scientist" is a misnomer used by the media and in popular culture and applied to a majority of engineers and technicians who worked on the development of rockets with von Braun. It reflects a cultural evaluation of the immense accomplishments of the team but is nevertheless incorrect. ...
- ^ "Career: Aerospace Engineer". Career Profiles. The Princeton Review. Arhivirano s originala, 2006-05-09. Pristupljeno 8. 10. 2006.
Due to the complexity of the final product, an intricate and rigid organizational structure for production has to be maintained, severely curtailing any single engineer's ability to understand his role as it relates to the final project.