Aboridžini

Aboridžini je skupni naziv za domorodačka plemena Australije . Korijen ove riječi je ab origine što znači 'od početka' (prebivati na jednom mjestu od pamtivijeka), došla je iz latinskog jezika . Jedno neidentificirano pleme sa apeninskog poluostrva prvo je dobilo ime Aborigines. Kasnije se riječ internacionalizira, te počinje da označava prastanovnika neke zemlje ili kontinenta. Danas je to uobičajeni naziv za australske domoroce, među koje se ponekad ubrajaju i Tasmanci, odnosno Aboridžini Torresovih otoka. Domoroci Australije naseljavaju svoj kontinent najmanje 50,000 godina. Prema mišljenjima naučnika na kontinent su se naselili još u vrijeme posljednjeg Ledenog doba. Tada su veliki otoci Nova Gvineja i Borneo bili veći nego danas, a morski prolaz između njih i Australije mnogo uži. Sumnja se da su preci današnjih australskih domorodaca u Australiju došli iz tih područja. Iako današnji Papuanci i susjedni Melanezijci imaju crnu put poput Australaca, fizičke razlike su ipak očite, i na prvi pogled lako ih je razlikovati. Tipovi kulture su također različiti, no oni mogu nastati uslijed različitih klimatsko-geografskih uslova. Jezično se Australci danas klasificiraju u porodicu 'Australian'.

Aboridžini

Društvena organizacija i sistem srodstva

Domoroci Australije podijeljeni su na više stotina plemena, govorilo se oko 600 jezika. Nekada ih je bilo mnogo više nego danas, mnogi su nestali ili su asimilirani u suvremeno australsko društvo. Svako njihovo pleme govorilo je vlastitim jezikom, a i razne lokalne grupe su vjerovatno razvile posebne dijalekte . Domoroci su bili organizirani po malenim bandama ili porodičnim grupama. Svaka je imala vođu, obično starijeg iskusnijeg muškarca. Njihove socijalne porodice sastojale su se od očevog oca i često od njegovog brata ili braće, oni se po njihovom sistemu srodstva također nazivaju 'očev otac'; njegove žene ili žena; oca; i možda njegove braće (to su ujaci). Otac se u njihovoj terminologiji često naziva 'djetetov otac'. Vođa ovakve grupe odlučuje gdje će se i kada postaviti logor, odnosno krenuti dalje, i u kojem smjeru. Vođe su trebale dobro poznavati plemenski teritorij, gdje ima vode, gdje se i kada može što uloviti ili pronaći za hranu. Omladina je bila podvrgavana inicijacijama, često veoma zahtjevnim operacijama kao što su subincizija, klitoridektomija, pa čak i odsijecanje jednog testisa. Sva njihova plemena, osim plemena Bad imala su totemske klanove. Klanovi su bili podijeljeni unutar dvije ženidbene klase.

Običaji

Domoroci su se bavili lovom i sakupljanjem. Koplje i bumerang bili su njihovo glavno oružje. Obalni domoroci sakupljali su mekušce, kao školjke i rakove. U pustinjskim predjelima hvatali su životinje, ptice i razne reptile. Sva lovina koju je lovac uhvatio dijelila se sa čitavom grupom. Hrana se pripremala nad otvorenom vatrom. Sakupljanje bilja i sjemena također je bilo značajno. Poput kalifornijskih plemena, i Aboridžini su znali mljevenjem nekog sjemena proizvesti brašno. Neki logori ovih domorodaca znali su imati 6-10 osoba, a bilo ih je čak do 400. Njihove kolibe od kore drveta poznate su pod imenom gunyah. Količina hrane bez sumnje je utjecala na veličinu logora. Svaki dan članovi bande odlaze iz logora u potragu za hranom, da bi se zatim vračali natrag i dijelili je sa ostalim članovima. Glavna svečanost poznata je pod imenom corroboree, a instrumenti didgeridoo, štapići za udaranje i zvečke. Vjerovali su i u reinkarnaciju. Nakon smrti duša se ponovno vraća na zemlju u obliku neke životinje.