Aaron Nimzowitsch
Aaron Nimzowitsch (latvijski: Ārons Nimzowitschs; ruski: Аро́н Иса́евич Нимцо́вич) rođen u Rigi, 7. novembra 1886. bio je ruski i danski šahist latvijskog porijekla i šahovski teoretičar, poznat po svojem hipermodernom načinu igranja.
| Aaron Nimzowitsch | |
|---|---|
 | |
| Država |  Rusko Carstvo  Danska |
| Rođenje | 7. novembar 1886. Riga, Rusko Carstvo |
| Smrt | 16. mart 1935 (48 godina) Hareskov, Danska |
| Titula | velemajstor |
| Najveći ELO rejting | 2780 (septembar 1929) |
Biografija uredi
Odrastao je u bogatoj židovskoj obitelji, koja se često selila zbog Nimzowitschevog oca Šaje Abramoviča Nimzowitscha, koji se bavio prodavanjem drvne građe. Od oca je i naučio igrati šah. S 18 godina Nimzovitsch je otputovao u Berlin, kako bi studirao filozofiju. Međutim, uskoro je napustio svoje studije kako bi se u potpunosti posvetio šahu. Svoje prve uspjehe ostvario je 1906. godine, pobijedivši na internacionalnom turniru u Münchenu. Na Sveruskom majstorskom turniru 1913/14. dijelio je prvo mjesto s Aleksandrom Aljehinom, koji će kasnije postati svjetski prvak.
Tokom Ruske revolucije uspio je izbjeći vojnu službu, praveći se da je lud, kako bi se kasnije smjestio u Kopenhagenu, u kojem je proveo ostatak života.
Najveće uspjehe ostvario je tokom 20-ih i 30-ih godina. Smatra se da je bio treći najjači igrač tokom tih godina, iza Aleksandra Aljehina i Joséa Raula Capablance. Osvojio je prva mjesta na turnirima u Kopenhagenu (1923), Marienbadu (1925), Dresdenu (1926), Hannoveru (1926.) i Karlovym Varyma (1929). U izravnim mečevima nije bio toliko uspješan, iako je njegov meč protiv Aljehina 1914. (Od dvije partije) završio neriješeno. U svojim partijama koristio je mnoge inovacije, a posebno je bio opasan s crnim figurama. Njegova je najpoznatija partija (besmrtna partija) igrana protiv Sämischa 1923, u kojoj je protivnika doveo u stanje zugzwanga.
Stil igre uredi
Pod utjecajem Steinitza, Nimzovitsch razvija nove ideje o kontroli centralnih polja, koje primjenjuje u svojim partijama. Do tada, šahisti poput Siegberta Tarrascha dogmatski su vjerovali da se centar jedino može kontrolirati pijunima. Međutim, Nimzovitsch smatra da i figure mogu sudjelovati u kontroli centra, te time i zamijeniti pijune. Time je udario temelje hipermodernizmu u šahu. Jedna od njegovih maksima koja najbolje opisuje hipermodernizam je "Zamijeniti ovladavanje centrom može samo pritisak figura na centar".[1]
Igrao je obrambeni šah, fokusirajući se na profilaktične poteze, a napadao je tek kada se protivnik oslabio. Svoje teorije je izrazio u knjizi Moj sistem (1925), koja je utjecala na mnoge generacije hipermodernista. Kasnije je uveo koncepte poput elastičnog centra, pješačke lavine, slabosti kompleksa polja, prevencije, laviranja, ograničenja kretanja i blokade.
Utjecaj uredi
Njegove su teorije i partije utjecale na mnoge šahiste, poput Saviellija Tartakowera, Milana Vidmara, Richarda Retija, Akibe Rubinsteina, Mihaila Botvinnika, Benta Larsena i mnogih drugih.
Osobnost uredi
Nimzowitsch je ponekad bio tašt i previše samouvjeren u svoje ideje. Kada je na turniru u Berlinu propustio prvu nagradu izgubivši od Sämischa, stao je na stol i viknuo "Protiv ovih idiota moram izgubiti!". Smatrao je da ga nitko ne cijeni, iako se iznimno dobro ponašao u društvu velemajstora Kmocha, koji je hvalio njegovu igru. Nije volio kada su njegovi protivnici pušili. Poznata je anegdota (iako vjerojatno neistinita) da se tužio sudcima kada je protivnik stavio neupaljenu cigaretu na stol, citirajući staru šahovsku izreku: "Prijetnja je jača od izvršenja!"
Smrt uredi
Nimzowitsch je umro od upale pluća 16. marta 1935. godine. Pokopan je na Bispebjerg groblju u Kopenhagenu.
Reference uredi
- ^ Kasparov, Gari; Plisecki, Dmitri. Moji veliki prethodnici - od Steinitza do Aljehina (jezik: hrvatski). Zagreb: AGM. ISBN 953-174-227-8. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)