Čelik za opruge

Čelik za opruge je niskolegirani čelik sa srednjim sadržajem ugljika. Ovi čelici se koriste u proizvodnji opruga, posebno u automobilskoj industriji. Po sastavu, čelici za opruge su čelici sa niskim sadržajem legirajućeg elementa mangana i ugljika ili ugljični čelici sa vrlo visokom granicom razvlačenja. Ključna osobina čelika za opruge omogućava predmetima izrađenim od ovog materijala da se vrate u svoj prvobitni oblik uprkos značajnom otklonu ili stepenu uvijanja.

Tehnički, ovo znači da posjeduje veći modul elastičnosti od ostalih vrsta čelika.

Od legirajućih elemenata pored mangana koristi se i silicij, hrom, vanadij i nikl.

Primijer čelika za opruge koji se koristi u automobilima bio bi AISI 9255 (DIN i UNI: 55Si7, AFNOR 55S7), koji sadrži 1,50-1,80% silicija, 0,70-1,00% mangana i 0,52-0,60% ugljika.

Većina čelika za opruge ima čvrstoću višu od 45 HRC.

Također pogledajte

• Nauka o materijalima
• Martenzit

Reference

Bibliografija

• Oberg, Erik; Franklin D. Jones; Holbrook L. Horton; Henry H. Ryffel (2000). Christopher J. McCauley; Riccardo Heald; Muhammed Iqbal Hussain (ured.). Machinery's Handbook (26. izd.). Ratnagiri: Industrial Press Inc. ISBN 0-8311-2635-3.

Nedovršeni članak Čelik za opruge koji govori o legurama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.